Žene u Iberoamerici – Fotografski pogledi za novo stoljeće

O izložbi Žene u Iberoamerici piše Nataša Matijević. Izložba je otvorena u Galeriji Arheološkoj muzeja od 18. do 28. travnja 2023.

Izložba Žene u Iberoamerici. Fotografski pogledi za novo stoljeće, postavljena u Galeriji Arheološkog muzeja u Zagrebu, posjetiteljima omogućuje pogled u široku lepezu iberoameričke kulture i načina života predstavljenih kroz objektive dvadesetpetoro umjetnika iz 16 zemalja. Nastala u suradnji austrijskih veleposlanstava koja djeluju u Južnoj i Srednjoj Americi, Karibima, Meksiku, Andori, Španjolskoj i Portugalu, kao i Ujedinjenih naroda i međunarodnih organizacija koje su članice Bečkog Iberoameričkog kluba, svrha ove izložbe je približiti iberoameričku kulturu svima koji je ne poznaju i time osvijestiti njeno postojanje, probleme i osobitosti. Na taj način moguće je podržati i njenu tradiciju.

Od pitanja ženskih ljudskih prava, tradicionalnih rituala i prijenosa kulture do političkih borbi i percepcije roda i religije, u galeriji nailazimo na 35 radova širokog tematskog raspona, čija gotovo opipljiva energija kod gledatelja neminovno izaziva neku vrstu emocije. Zanimljiv je spoj moderniteta, koje naše društvo smatra uobičajenim dijelom svakodnevice, i tradicije koja se u mnogim zemljama njeguje još i danas kao važan aspekt života, mnogo važniji od držanja koraka s vremenom. Vidljiva je ustrajnost u borbi za očuvanjem jezika i tradicija koji se prenose s generacije na generaciju, što prikazuje fotografija Carlosa Carpintera iz Paname pod nazivom „Kükwe Kira (Relatos de mi abuela) / Kükwe Kira (Priče moje bake).“ Portret djevojčice i njezine bake, popraćen autorovom pričom, predstavlja savršenu sinergiju očuvanja starih načina kroz njegovanje jezika i običaja toga kraja, a samim time osigurava znanje o vlastitoj povijesti i svemu onome što je oblikovalo živote predaka.

Temelji koje znanje o vlastitom porijeklu znače za brojne pojedince zasigurno će pripomoći njihov osobni razvoj bez obzira na put kojim će u životu krenuti; mjesto iz kojega su potekli zauvijek će ih obilježiti i na neki način pratiti. Upravo stoga je u osmišljavanju ove izložbe naglasak stavljen na približavanje i učenje o raznolikoj iberoameričkoj kulturi, pri čemu se razumijevanjem tuđih načina života pripadnicima različitih kultura omogućuje da uče jedni od drugih kako bi nestao osjećaj netrpeljivosti prema onima koji su drugačiji.

Nezamjenjivu ulogu u izgradnji društva i odgajanju novih generacija imaju žene, bile one majke ili ne, koje svojim radom i ustrajnošću vladaju na raznim razinama života, što je drugima nerijetko nevidljivo. One su iznimno važne u državama koje i dalje imaju dominantno patrijarhalan  način života, a samim time su glavni motiv cijele izložbe. Dva portreta kolumbijske fotografkinje Ruby Rumié iz serije fotografija „Tkanje ulica“ pod nazivima „Adela“ i „Dominga en bodegon (Dominga u mrtvoj prirodi)“ prikazuju stariju ženu u bijeloj haljini, na jednoj fotografiji kako sjedi u prednjem planu dok je na drugoj prikazana u sredini prostorije, okružena tamnim drvenim vratima i visokim svodom u kontrastu s ornamentalnim mramornim podom. Iako prikazuju istu ženu, fotografije već na prvi pogled pokazuju kako se fotografkinja fokusirala na različite stvari. „Adela“ je portret žene starije dobi, koji izaziva osjećaj topline, majčinske ljubavi, brige i sigurnosti koju bi nam mogla pružiti kada bismo se s njome našli u istoj prostoriji, dok druga fotografija snimljena iz daljine pokazuje kako ta ista osoba može izazvati strahopoštovanje i osjećaj moći.

U opisu fotografija umjetnica objašnjava kako joj je cilj žene poput ove, ali i mnoge druge, spasiti od zaborava, kako njihova lica ne bi s vremenom izblijedila (a što je upisano i u narav medija). Velik broj žena koje dolaze iz gradova poput Cartagene u Kolumbiji svoj život posvećuje prodaji na ulici te svakodnevnom obilasku predgrađa i gradskih zakutaka kako bi preživjele. Fotografiranjem pedeset žena starijih od sedamdeset godina umjetnica preuzima zadatak mijenjanja pogleda publike na koncept tijela, objašnjavajući kako njegov društveni konstrukt egzistira u odnosu na razmišljanja i stavove kakve sami stvorimo, što ga samim time ne čini uvijek istinitim. Promjenom kadra, položaja i okoline, koncept tijela se potpuno mijenja.

Zastajući na trenutak i promišljajući o ovakvim konceptima koji posreduju znanja o drugim kulturama, barem djelomičan prelazak u stanje svijesti koje karakterizira iberoameričku kulturu postaje lakši i otvara nova razumijevanja ove izložbe. Suosjećanje s onime što vidimo ne mora nužno izazivati osjećaj tuge, jer iako neke fotografije prikazuju ljude koji žive u bitno lošijim uvjetima od naših, potrebno je osvijestiti u kojoj se mjeri naše kulture razlikuju. Tek kada to u potpunosti shvatimo možemo krenuti u daljnju analizu predstavljenoga. Sreća i zadovoljstvo subjektivna su stanja koja se razlikuju od osobe do osobe, a njihov prijenos putem fotografije može biti u potpunosti vjerodostojan, jednako kao što može i zavarati. Brazilska umjetnica Fernanda Nigro u svojoj seriji fotografija „Transformação X 3 (Preobrazba X 3)“ na tri zasebna snimka prikazuje tri Brazilijanke koje žive u Beču. Stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine, pa je tako prva žena predstavljena u procesu promjene vjeroispovijesti, od katolkinje u muslimanku. Iduća žena prolazi kroz preobrazbu iz prostitutke u predanu vjernicu, a subjekt posljednje fotografije prolazi kroz proces promjene spola kako bi postao žena kakvom se uistinu i osjeća.

Izložba omogućuje pogled na tematiku s kojom su mnogi upoznati površno, ako uopće, izuzev stereotipnih prikaza Južne Amerike i tamošnjih država u hollywoodskim filmovima, koji samo hrane neumjesan i štetan narativ o raznolikim kulturama. Upoznati se s radovima ovolikog broja iberoameričkih fotografa na našem području zaista je rijetka prilika, a raznolikost zastupljenih motiva tradicije, kulture i problematike s kojima se suočavaju nama daleke države, poput Gvatemale, Hondurasa, Perua, Venezuele i mnogih drugih predstavljenih na ovoj izložbi, dovoljno je široka da u jednu ruku osvijesti, a u drugu utka posjetiteljima znanje i svijest o životnim razlikama između kultura kao i problemima, ali i ljepotama žena Iberoamerike.

Nataša Matijević