Prošireni portret društva – “Toplice” i “Magistrala” Bojana Mrđenovića

Povodom nedavne dodjele novoosnovane Nagrade Marina Viculin Bojanu Mrđenoviću Marija Borovičkić piše o njegovoj fotoknjizi Toplice i novom radu u nastajanju pod nazivom Magistrala

Bojana Mrđenovića, suvremenog fotografa mlađe generacije posljednjih godina prepoznajemo kao jednog od najperspektivnijih autora na domaćoj sceni. Posebnu nam pažnju zaokupljaju recentna događanja i priznanja koja ovoga autora još jasnije pozicioniraju u lokalnom ali i širem kontekstu.

Osim aktivnosti poput izložbi i produkcije novih radova, treba istaknuti publikaciju pod nazivom Toplice, izdanu 2016. godine od strane Ureda za fotografiju. Radi se o fotoknjizi, zanimljivom i sve popularnijem mediju kroz koji fotografija dobiva nešto drugačiji okvir te se nerijetko narativno artikulira i isprepliće s tekstualnim, dokumentarnim i ostalim prilozima. Medij fotoknjige osim nekonvencionalnog, izvangalerijskog i neformalnog pristupa ujedno nudi neku vrstu demokratizacije i popularizacije fotografije, pomalo izmaknute vizure koja fotografiju tretira kao zaokruženi umjetnički sadržaj, ukoričenu vizualnu priču koju je moguće ili pak poželjno sagledavati i izvan izlagačkog ili javnog prostora.

FOTOKNJIGA TOPLICE BOJANA MRĐENOVIĆA / FOTOGRAFIRAO: NENAD ROBAN

Na tom tragu oblikovana je i serija fotografija Bojana Mrđenovića pod nazivom Toplice (2011. – 2016.). Autorica predgovora u knjizi je Vesna Vuković, kustosica i istraživačica čiji se umjetnički i teorijski interesi preklapaju s pojedinim motivima i pristupima koje Mrđenović posljednjih godina usustavljuje i sve jasnije koristi u svojim radovima. Utoliko se uvodni tekst prvenstveno fokusira na vremenski i društveni kontekst odabranih fotografskih motiva – Daruvarskih toplica, njihove arhitekture, interijera, radne dinamike, svakodnevice, korisnika kao i zaposlenika. Mrđenovićev boravak i rad u kupališno-lječilišnom kompleksu izgrađenom 1980. godine prepoznaje se kroz prizmu opservatora, etnografa, „umjetnika koji gradi ‘prošireni portret’ ili portret društva“. Fotografije prikazuju tipične opuštene ambijente prostora u kojem djeca, roditelji, starci, bolesnici i ostali dolaze na rekreaciju ili terapiju, a koji su nerijetko obilježeni pomalo derutnim i još uvijek prisutnim prepoznatljivim „socijalističkim“ uređenjem interijera. Nerijetko u fokus dolaze i detalji poput ispijenih šalica kave, toplinskih cijevi ili vlažne prostirke na kojoj je netko ležao, no najčešći motiv svakako čine korisnici toplica, njihovi međusobni odnosi te odnosi sa prostorom.

FOTOKNJIGA TOPLICE BOJANA MRĐENOVIĆA / FOTOGRAFIRAO: NENAD ROBAN

Osim metodološkim elementima, posebna je pozornost u tekstualnom dijelu knjige pridana kritičkom osvrtu nekadašnjeg i današnjeg društvenog i političkog konteksta unutar kojeg Toplice postaju znakovita točka, mjesto presijecanja te važan i ponavljajući motiv tranzicije i privatizacije koji prepoznaju i bilježe brojni domaći fotografi pa tako i Bojan Mrđenović kroz niz prijašnjih, ali čini se i budućih radova.

U kontekstu budućih Mrđenovićevih radova o kojima je već moguće pomalo naslućivati metodologiju, poetiku, motive i fotografsko pozicioniranje koje u fokus postavlja „opservaciju društvenog krajolika“, veliko je priznanje dobio nerealizirani Mrđenovićev rad u nastanku Magistrala kojim je osvojio Nagradu Marina Viculin. Radi se o novoosnovanoj nagradi festivala fotografije Organ Vida koja je prvi put dodijeljena upravo Bojanu Mrđenoviću 5. rujna 2017. godine u Muzeju za umjetnost i obrt, a zamišljena je kao moralno, stručno i financijsko priznanje s ciljem unapređenja razvoja umjetnika i ohrabrenja u njihovu budućem djelovanju. Odabir nedavno preminule povjesničarke umjetnosti i kustosice Marine Viculin po kojoj je nagrada imenovana ujedno je i počast njezinom cjeloživotnom radu i velikom doprinosu unutar hrvatske fotografske scene.

FOTOKNJIGA TOPLICE BOJANA MRĐENOVIĆA / FOTOGRAFIRAO: NENAD ROBAN

Kao glavni kriteriji kojima se vodio stručni međunarodni žiri u procjenjivanju najboljega rada navode se: „novi pristup mediju, izvanredan talent, inovativnost fotografskog jezika, umjetnička kvaliteta, relevantnost teme te jedinstvenost izričaja“. Prema navedenim smjernicama žiri u sastavu: Marina Paulenka, Sandra Vitaljić, Leonida Kovač, Lea Vene, Walter Seidl i Miha Colner ove je godine prepoznao upravo Mrđenovićev fotografski projekt Magistrala kao najzanimljiviji i najpotentniji za daljnji razvoj. Jadranska magistrala kao jedna od najvećih prometnica u Hrvatskoj, izgrađena 1965. godine jedan je od strateški najvažnijih, ali i najkontroverznijih modernističkih građevinskih zahvata u Jugoslaviji oko kojeg su se lomila koplja od samih početaka. Danas je zanimljiva kroz heterogenu prizmu ekonomije, infrastrukture, politike, ekologije, sociologije, geografije, urbanizma itd. Mrđenović motiv ove ceste zamišlja obrađivati uzročno-posljedično, potencijalno narativno, dijelom i holistički, kroz vremenski presjek djelovanja čovjeka ali i kroz bilježenje ili pak mapiranje sadašnjosti, „kombinacijom prikaza prirodnog pejzaža i infrastrukture kojom taj prostor postaje gospodarski resurs“, kako kaže sam autor.

IZ CIKLUSA MAGISTRALA BOJANA MRĐENOVIĆA

Stoga se Magistrali radujemo kao budućem, još uvijek pomalo tajnovitom, no čini se dosta ambicioznom i opsežnom projektu koji tek oblikuje svoje sadržajne i formalne obrise, a koji je Nagradom Marina Viculin dobio dodatni polet, motivaciju ali i autorsku odgovornost. Nastavno na prijašnje Mrđenovićeve fotografske projekte i već prepoznatljivi interes i senzibilitet, Magistralu već pomalo anticipiramo ili joj se barem nadamo kao relevantnoj fotografskoj, umjetničkoj ali i društvenoj autorskoj vizuri.