Posljednje tri role za Kubu – “Prostor između” Klare Källström i Thobiasa Fäldta 

Do 15. veljače 2026. u galeriji Camera Austria u Grazu može se pogledati izložba švedskog umjetničkog para Klare Källström i Thobiasa Fäldta naslovljena The Space Between (Prostor između). Piše Sandra Križić Roban.

U galeriji Camera Austria svoju inovativnu fotografsku, aktivističku i arhivističku praksu pokazuje švedski umjetnički par Klara Källström i Thobias Fäldt. Nazvana Prostor između i podijeljena u petnaestak cjelina, izložba raspoređuje brojne fotografije i svojevrsne arhivske dosjee kojima je potrebno posvetiti vrijeme da bi se uronilo u radove izrazito političkog narativa. U postavu su i epidijaskopi koji projiciraju slajdove nepravilnih oblika, kao da je optiku ove danas zastarjele mašine potrebno poravnati s plohom zida. Ipak, slajdovi su ostali trapezoidnih oblika, projicirajući neke vrste dijagrama koji su poslužili kako bi se gledatelji i sami odvažili intervenirati u rastvoreni kabinet; kabinet koji sadrži ne čuda, nego izvore i navode o posljedicama brojnih događaja kojima svjedočimo posljednjih desetljeća.

 

Po zidovima, na tankim podlogama od iverice, fotografije su postavljene u pravilne kompozicije, gusto nanizane, rasporedom ukazujući na primjenu arhivskog principa. Cjelokupni je izložbeni krajolik opasan stotinama slika i prepušten osobitom arhivskom redu. Pojedinačno, fotografije djeluju vernakularno i nisu snimljene s namjerom da se svijetu pokaže savršeno producirana slika; upravo suprotno, to su prikazi koji sublimiraju način djelovanja dvoje umjetnika iz Švedske, kojim zahvaćaju u složene društvene odnose, referirajući se na globalnu politiku i ekonomske razlike, sa željom da nitko ne ostane po strani i da svi pridonesemo njihovom viđenju svijeta.

Njihovi pak naizgled neambiciozni prizori svakodnevice, između kojih se nailazi na pozorno osmišljene kadrove, ili one tek ovlaš primijećene, redom manjeg formata, gledamo isprva u cjelini, jer teško je izdvojiti pojedini snimak. Nijedan pogled, naime, nije moguće smatrati ključnim nego smo uvučeni u osobitu mrežu koju umjetnici grade već godinama, istražujući globalna kretanja i njihove posljedice, nastale zbog odnosa velikih svjetskih sila prema onima koji misle drugačije, poput, recimo, Kube kojoj je posvećena jedna od serija radova.

 

Klara Källström i Thobias Fäldt istražuju ograničenja, izazove i mogućnosti fotografije, nastojeći osvijetliti zanemarene dijelove službene povijesti kao i one suvremenih zbivanja. Ponekad je riječ o lokalnoj povijesti i švedskim političkim odnosima, o kojima ne znamo dovoljno pojedinosti; izmiču nam nijanse da bismo mogli razviti kritički pogled. No Klara i Thobias inteligentno nas uvode u svoj svijet, privlače s pojedinostima koje nam djeluju poznato; uvlače u priču o Assangeu, recimo, kojoj pripadaju mračne fotografije nevidljivog sadržaja – one otkrivaju antidemokratske snage i prijetnje slobodi tiska te ne odgovaraju nijednoj određenoj šabloni. Pa već i sam mrak u koji gledamo govori koliko su njihove priče teške i neugodne, a ipak – i one su dio našeg ljudskog krajolika, zajednice u kojoj koegzistiramo unatoč svim našim razlikama i nerazumijevanjima. Nijedna situacija u povijesti, kao ni u sadašnjici, ne događa se izdvojeno, pa tako Klara Källström i Thobias Fäldt uz fotografije prikazuju pojedine predmete, gradeći svoj osebujan pristup povezivanjem čitavog niza aktera, pokazujući kako je u životu sve umreženo. I kako, ustvari, pogrešan pokret na jednoj strani svijeta može prouzročiti potres na drugoj, pri čemu sudionici ne moraju djelovati istodobno.

Osobita vizualna platforma Källström-Fäldtova projekta omogućuje nam da uronimo u fascinantne priče koje otkrivaju nove poglede na svijet oko nas i na ulogu fotografije koja se neprekidno mijenja. Promatrajući nizove fotografija, pratimo priče o događajima koji uključuju grčku ekonomsku krizu, izbjegličku krizu u Europi, zatim Brexit sve do pandemije virusa Covid-19. Ključno pitanje koje ovim radom postavljaju glasi: što ostaje nevidljivo kada samo jedna od ovih priča zaokupi našu pažnju? Što simboliziraju stabla limuna, ako ne postoji vrtlar koji će o njima brinuti? Što sa zaboravljenim pričama, koje su gotovo pa izbrisane iz kolektivnog sjećanja? Jesmo li u stanju prepoznati elemente kolonijalne povijesti nakon što smo odlučili da je vrijeme kolonijalizma završeno i pretvoreno u svoje neo- ili post-inačice?

Källström i Fäldt kombiniraju metode i strategije dokumentarne fotografije i istraživačkog novinarstva, u što ugrađuju vlastite slike i arhivski materijal koji skupljaju. Pritom su im knjige glavni oblik izražavanja. Stoga ne začuđuje osobita pozornost koju su posvetili autorskim knjigama zanimljivih formata i načina sastavljanja, kao što je njihov fascinantni katalog realiziran povodom izložbe u gothenburškom Hasselbladu. Jedna od serija zove se “Posljednji srećković – Ne možeš uvijek dobiti ono što želiš”. Nastala je na putovanju iz Amerike u Kubu sa željom da posjete ovu zemlju prije nego što se (zauvijek) promijeni. No promjene su se intenzivno odrazile i na sudbinu Amerike. Američki kapitalizam je do neke mjere integrirao Kubu, što je najavljeno i koncertom Rolling Stonesa 2016. Ovitak njihove ploče tako je završio u izložbenoj vitrini, a sjajna umjetnička knjiga čiji je format replika kubanskih novina počinje kratkom pričom, koja dobro ukazuje na okolnosti u kojima se formira njihova praksa:

 

“U proljeće 2014., Klara Källström i Thobias Fäldt putovali su iz SAD-a u Kubu s namjerom da je posjete prije nego što će se promijeniti. Sa sobom su imali analogni fotografski film za koji su se bojali da je oštećen rendgenskim zrakama sigurnosnih kontrola, pa su stoga krenuli tražiti novi film.

Na ulicama Havane, slučajno su naišli na jednog od nekadašnjih privatnih fotografa Fidela Castra. On ih je odveo u fotografski dućan, gdje su unatoč općem nedostatku fotografske opreme u gradu, našli tri role filma naziva ‘Lucky’. Prodavač im je predao role i rekao: ‘Ovo su posljednje role na Kubi.'”

 

Sandra Križić Roban

 

Fotografije postava snimila: SKR