Nives Milješić

I kad ti kažu da ne možeš, uvijek možeš

Fotografska serija I kad ti kažu da ne možeš, uvijek možeš usko je vezana uz bolest oca, mogućnost njegova odlaska, te straha da će sjećanje na njega izblijedjeti. Jedan od ciljeva ovog fotografskog rada, koji se nastavlja na moje druge serije fotografija obitelji, jest osvijestiti mogućnost za stvaranje drugačijeg obiteljskog albuma, baziranog na dosljednijem narativu i proizašlog iz potrebe za što detaljnijim pamćenjem teških životnih, ali i sretnih trenutaka, kao i uvjerenja kako je to jedini način da dokumentiram intenzitet jednog odnosa, neizbježno produbljenog tim trenutkom. Fotografije su nastajale u razdoblju od pet godina, originalni postav sadrži 140 selektiranih fotografija.

LALO, obožavam te!

Baka i deda su uvijek bili daleko. Kraj devedesetih na jugu Srbije nije izgledao bajno. Devedesete su prekinule familjarna druženja, putovanja i ljubavnu povezanost. Dok nas je granica dijelila, viđali smo se svakih sedam godina. Ono što sam poznavala je naučena rodbinska ljubav. Moji baka i deda su taktilni, dragi, pošteni  ljudi, s velikim osjećajem ljubavi za svoje potomke. U svojim ranim dvadesetima, putujem njoj – da se napokon, srčano upoznamo. Lalo, obožavala sam te.

Ne smijem dati ono što želim i zato vam dajem ništa

Fotografska serija Ne smijem dati ono što želim i zato vam dajem ništa ne sadrži izjavu o radu.