Neustrašiva mladost, 2023.

Fotografska serija Neustrašiva mladost temeljena je na istoimenoj neobjavljenoj autobiografiji mojeg djeda Hasana (1928.–2011.) u kojoj se prisjeća, između ostalog, svojeg ratnog puta u Drugom svjetskom ratu. Njegovo odrastanje u muslimanskom selu na jugu Bosne i Hercegovine prekinuto je kada se, po uzoru na stariju braću, pridružio ustaškoj vojsci u kojoj je služio od 1943. do 1945. godine.

Slijedeći djedove mape i opise te koristeći se njegovom knjigom kao kompasom, putujem 1800 km kroz Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu te Sloveniju kako bih posjetila opisana mjesta ratnog puta, opterećena poviješću i obilježena traumatičnim događajima. Činom fotografiranja, ta mjesta za mene postaju osobni spomenici našeg odnosa, mjesto susreta prošlosti i sadašnjosti.

Poput neželjenoga obiteljskog naslijeđa, prošlost predaka prenosi se s koljena na koljeno, s njom se rađamo i nju nosimo iako joj nismo nikada svjedočili. Povezujući arhivski materijal s pejzažima i autoportretima ispreplićem osobnu i kolektivnu povijest te tako uspostavljam dijalog s djedovom prošlošću, koja je ujedno neizbježno moja vlastita prošlost.

PERSONA(L), 2020.

Polazeći od budističkog zen koana "Kako je izgledalo moje lice prije nego što su mi se roditelji upoznali?" u radu Persona(l) bavim se načinima na koje genetika i okruženje utječu na formiranje identiteta pojedinca.
Baveći se onim što je predodređeno i nepromjenjivo poput linija na dlanu, položaja zvijezda u trenutku rođenja, otiska prsta i sl., propitujem slojevitost identiteta. Hladnim medicinskim dokumentima suprotstavljam fotografije koje su napravili članovi moje obitelji fotografirajući kako vide naš odnos. Središnji dio rada čini poplun sjećanja koji se tradicionalno izrađuje kao memorabilija obiteljskoj povijesti ušivajući fotografije pronađene u obiteljskom albumu s vlastitom odjećom iz djetinjstva.
Persona(l) je autoportret, slagalica kroz koju tražim odgovor na zen koan, ali bez rezultata i bez saznanja. Rad svoju svrhu ispunjava opetovanim postavljanjem pitanja radije nego li pronalaskom ispravnog odgovora.

F20.5, 2018.

Serija F20.5 prikazuje suočavanje s vlastitim djetinjstvom, za vrijeme kojeg je moj otac bolovao od rezidualne shizofrenije.
Rekonstruirajući vlastitu prošlost i reinterpretirajući očeve vizualne halucinacije, insceniram situacije u koje postavljam svoje sestre blizanke i sebe, kako bih osvijestila i prikazala utjecaj koji je bolest imala na cijelu obitelj.
Fotografiju, poput terapijskog sredstva, koristim kako bih s odmakom ponovno proživjela i prihvatila snažna iskustva i sjećanja, utjelovila ih i transformirala, te na taj način iznova upoznala sebe.