Iz nedavnog posjeta Kubi i ulicama Havane.
Puna je spiralnih stepenica. Tako su se nekako motale i moje misli kroz vrijeme provedeno tamo.
U avionu prema Kubi sam po drugi put pogledao "Paris is burning", dokumentarac o transvestitskoj sceni u NYC 80-tih,
i zbog nečega mi je zadnja rečenica iz filma odzvanjala sve te Havanske dane:
"If you just get through it, and few people remember your name, then you've left your mark. You don't have to bend the whole world. I think it's better just to enjoy it.
Pay your dues, and enjoy it. If you shoot an arrow and it goes real high, hooray for you."
Valjda ta relativnost, odnos prema sudbini, nešto je bilo u tim mislima i tonu šta se suptilno mazilo sa doživljajima sa ulice.
A onda u povratku mi se opet desila newyorška poveznica, slučajni online link me odveo na galeriju raritetnih slika uličnog života NYC 70-tih,
i postalo mi je očito da su ove slike i doživljaji iz današnje Havane (njenih slum dijelova), baš poput NYC prije 40ak godina: sirovo, prljavo lijepo i
prepuno života.
