Davor Konjikušić

Jungle

جنگل / Džungla je ime koje migranti koriste za vanjski prostor na putu kroz Zapadni Balkan. Iako u ovim predjelima nema prave džungle umjesto riječi šuma koriste riječ "gangal", što na farsiju znači šuma. Za migrante ova riječ ima prostorno značenje boravka, zaštite i skrivanja. Džungla je nevidljivi prostor koji iz daljine istražujem kroz tragove.

Genogram

U seriji "Genogram" bavim se propitivanjem nasljeđenih sjećanja i događaja, koji su mi bili zadani, a koji su obilježile moj i život mojih roditelja. Kroz sistemsku psihoterapiju, osvjestio sam dvije neuralgične točke koje su me veoma obilježile. Prva je smrt moje sestre Aleksandre koja je preminula u svojoj šestoj godini života, dvije godine prije mog rođenja. Druga je odlazak iz Zenice sa mojih dvanaest godina, na samom početku izbijanja rata u Bosni i Hercegovini. Priča o izbjeglištvu i ratu priča je o gubitku identiteta, iskorjenjivanju i ponovnom početku. Moja osobna uloga u ovim događajima je mala, jer jedna se dogodila prije mene, a za vrijeme druge sam bio dijete. I jedna i druga su mi bile zadane i moja uloga u njima je pasivna. Ovaj rad je mjesto susreta i pokušaj traženja odgovora koji bi mi na kraju dali neko osobno razrješenje. Ovo je suočavanje sa nekim do sada meni neidentificiranim mjestom tuge. Međutim ponekad jasnih odgovora nema. “Puzle” su razbacane po zidu, osjećam olakšanje u ispovjedanju i osobni progres predstavlja činjenicu suočavanja, i kroz fotografiju, i kroz skrivene obiteljske fotografije i kroz pisanje teksta. Sam rad postaje samopomoć i prostor moje osobne katarze, bez obzira da li sam pronašao odgovore ili ne. "Genogram" kao serija obiteljskih fotografija, pejzaža, odnosno mjesta koja gledam pasivno sa strane i sa vremenskom distancom od skoro 20 godina nije fotografska serija. Za mene je to proces, defragmentiranje prošlosti, procesuiranje i na kraju suočavanje kroz samu činjenicu da posve intimnu priču izlaganjem činim javnom. Iznošenjem na vidjelo iznosim traume i nasljeđe i objektivizacijom dolazim do vanjskog pogleda. Sjećanja i fotografije izlaze iz mene i izlažu se na zidu, postaju prošlost, neki vanjski objekt i daju mi svojevrstan osjećaj kontrole koji se nalazi izvan mene. Ritualno ih sahranjujem na zidu. Odgovora nema, ali odgovor nije ni bitan.

Sveti ljudi

Antropometrijski portret je standardizirana metoda fotografiranja kojom se umanjuju pogreške pri mjerenju i opservacijama lica, koju je u 19. stoljeću izumio Alphonse Bertillon. Uz određene modifikacije, takav način fotografiranja koristi se i danas za portretiranje kriminalaca, ali su se s vremenom identifikacijske tehnike proširile na sve građane, kroz uporabu biometrijske fotografije. Danas se ova vrsta fotografije primjenjuje i kako bi se provodila kontrola nad imigrantima, odnosno tražiteljima azila u zemljama Europske unije. Kao početnu točku svog rada koristim službenu "Šablonu za provjeru ispravnosti biometrijske fotografije" koje je fotografima nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju dostavilo Ministarstvo unutarnjih poslova. Tražitelje azila fotografiram prema policijskim uputama, svjesno radeći grešku. Dopuštam minimalne ekspresije lica koje pokazuju njihovu osobnost, odbijajući im oduzeti individualnost i svesti ih na arhivski podatak. Mijenjajući odnose moći propitujem ulogu medija fotografije kao političkog instrumenta za kontrolu i nadzor. Izlaganjem fotografiranih lica tražitelja azila u javnom prostoru, koji smatram mjestom na kojem su najjasnije uočljivi društveni antagonizmi, odnosno odnosi moći, želim imigrante barem na simboličkoj razini učiniti vidljivima. Pokušavam otvoriti pitanje o njihovom statusu, položaju te uopće o imigrantskim politikama EU. Važnim dijelom rada smatram dokumentiranje propadanja fotografija u javnom prostoru, gdje su portreti  prepušteni različitim intervencijama koji prvenstveno pokazuju odnos građana prema "Drugima". Rad je sastavljen iz tri dijela: portreta tražitelja azila, intervencija u javnom prostoru, odnosno fotografija na kojima se vidi suoodnos između fotografija, arhitekture i ljudi, te fotografija uništavanja, propadanja i tuđih intervencija. Projekt prati i video dokumentacija koja se odnosi na intervencije u javnom prostoru.
O autoru Tekstovi