Ivana Pegan

Zabranjeni grad, 2024.

Iz teksta Helene Puhare:

"Ivana Pegan, iako po obrazovanju kiparica, svoje umjetničke radove stvara u različitim medijima, a riječi, odnosno napisani, otipkani, izgovoreni ili otpjevani glasovi, postaju njezin primarni alat. Taj svoj karakteristični umjetnički izričaj s jednakim entuzijazmom će oblikovati kako za galerijske prostore i upućenu publiku, tako i za nasumično odabrane javne prostore. Zabranjeni grad umjetnička je forma namijenjena i prilagođena radijskoj publici. I ovdje će, kao u većini svojih radova, izgovorenu ili otpjevanu riječ, Ivana koristiti poput pigmenta, nanoseći je, odnosno oblikujući, u brzim ili dugim, razvučenim ili kratkim potezima. Riječi će artikulirati toplo ili hladno, u perspektivnim slojevima, sugestivno i hipnotički. Tako se izgovoreni, odnosno otpjevani glas, transformira iz primarne, eterične i fluidne forme, u 'materijalizirani' nevidljivi objekt koji ima svoju zapreminu, a fizički ga osjećamo u prostoru. Ivana će u svom radu često, uz vlastite tekstove i poeziju, ispreplitati i poeziju Hrvoja Pejakovića, stvarajući sasvim nove melankolične prostore u kojima ta, posvojena izgovorena riječ, postaje istovremeno imanentno univerzalna i duboko osobna. Zabranjeni grad refleksivni je opis duše odmjeren metrikom grada".

tekstovi: Hrvoje Pejaković i Ivana Pegan
osmislila i snimila: Ivana Pegan
redatelj: Ante Vlahinić
Posebna zahvala autorice Jeleni Milušić za vokal u Who will love me now)

Sjeverni ugao, 2021.

Tematsku okosnicu čini istraživanje subjektivnog prostora. Kroz odnos fotografije i jezika otvaram mogućnost da fotografiju promatramo kao izvedbeni medij. U fotografske kadrove vlastitog trenutka unosim glas pjesnika Hrvoja Pejakovića.

Once upon a time, 2018.–2020.

Fotografski diptisi iz serije akcioni su, procesualni niskobudžetni radovi malog formata koji nastaju u sobi uz sredstva kojima raspolažem. Fotografije iz vlastite arhive biram intuitivno i na osnovu asocijacija i autobigrafskih implikacija. Ispisima na crtaće papire slikam subjektivni prostor i vrijeme u koje unosim svoj glas.

Nagnuta nad svojom sjetom i svojim sutonima, ostavljam vlastiti trag utiskujući misao o životu kao beskrajnom nizu iščekivanja.

Iz teksta Petre Golušić:

"Roland Barthes pismo vidi kao način komunikacije i pamćenja koji se suprotstavlja govoru, plemenit oblik izražavanja, znakovitu praksu izričaja u kojemu se subjekt postavlja na poseban način.

U seriji fotografskih diptiha, koje režira tek pokojom riječju, autorica rastvara ključna pitanja vezana za čovjeka. Snima kadar u čijoj je donjoj zoni neoštri prizor šume dok gornji dio pripada sivilu magle i rečenici: Never is the Place. Konceptualno se šifrira portret ljudskog bića; navode se mir i snaga prirode. Minimalistička i metafizička scena označava bezvremeni teritorij. Samim time nikad postaje mjesto koje je opće, istinito, slobodno, čisto i esencijalno. Ono je izreka apsoluta i u čovjeku je; napominje se. Druga fotografija zastupa istu šumu i maglu te je u njoj upisano: of Pain. Patnja i bol prikazuju se kao područje prijelaza i ukidaju se mudrim, mekanim i polaganim poništavanjem (...) U jednom se diptihu Pegan bavi prevođenjem stvarnog prizora u nepoznati; izrađuje fotografiju na fotografiju te radi poništavanje realnosti svijeta. U istom radu otvara raspravu o čovjeku kao umnom biću, onome koji ima mogućnost samospoznaje i mišljenja. (...) Ispisuje Sound oriented who u prvom kadru praznog parkirališta, dok se u drugom čita dio ograde i pročelja crkve s maskeronom koji kao da ispušta dah ili zvuk. U zaustavljenosti urbane tišine, u ogoljenom i pojednostavljenom markira se zvuk kozmosa i razmatra se mogućnost bivanja u nadosjetilnom, prekosvjetnom, posebičnom i transcendentom".

Tisuću riječi, 2017.

Serija je nastala povodom promocije autorske umjetničke knjige Puste riječi u ediciji Book art, Art Radionice Lazareti 2016. godine.

Knjiga se nadovezuje na spoken word rad Vodi mene, produciran u sklopu projekta Grad kandidat: Razotkrivanje i izveden u javnom prostoru povodom kandidature Dubrovnika za Europsku prijestolnicu kulture. Prolaznici su za vrijeme posjeta lokaciji dobili audio player, i mogli izabrati jezik i/ili vodiča kako bi šetajući i razgledavajući mogli slušati Glas koji ih poziva na različite radnje uvodeći ih u njihovu osobnu potragu za onim s kim/čim mogu uspostaviti odnos. Potenciranjem doživljaja naspram događaja nastojao se promijeniti način na koji posjetitelj gleda i vidi prizore grada i ljudi oko sebe.

Tematsku okosnicu serije Tisuću riječi čini istraživanje fotografije kao performativnog medija te mogućnosti doživljaja i spoznaje kroz odnos fotografije i jezika, glasa i govora.

DU TV, 2010.

Očekuje se prelazak s analogne na digitalnu televiziju. Fotografiram program Dubrovačke televizije uživo sa Straduna na još uvijek analognoj televiziji. Smetnje u prijemu u stanu gdje živim s pogledom na Stradun. U ekranu digitalnog fotoaparata hvatam vrijeme koje gubi, kojem odzvanja, koje gleda unatrag, koje traži gdje je pogriješilo, koje proživljava svoju posljednju nepotrebnost. Hvatam usamljenog pojedinca koji se gubi u prijevodu. Kojeg čeka zaborav.

Stakleno jutro, 2004.

Serija Stakleno jutro performativnog je i autobiografskog karaktera. Trag je to o bivanju u jednom vremenu i prostoru i oslikava beskraj malih mogućnosti njihova prožimanja.

Objavljena...

Serija Stakleno jutro performativnog je i autobiografskog karaktera. Trag je to o bivanju u jednom vremenu i prostoru i oslikava beskraj malih mogućnosti njihova prožimanja.

Objavljena je 2018. godine kao knjižica umetnuta uz gramofonsku ploču, spoken word audio rad Mindness, 7-inčni vinil produciran u suradnji sa Art Radionicom Lazareti Dubrovnik i MMSU Rijeka i sufinanciran sredstvima Grada Dubrovnika.

S vremenske distance od dva puta po sedam godina, u vizualnom kodu prenosi sadržaj i izvedbu zvučnog rada.

Iz teksta Ksenije Orelj:

"I u aktualnim radovima, Mindness i Put your faith in, Ivana ostaje zaokupljena glasom kao začudnim instrumentom koji omogućuje oblikovanje odnosa na značenjskoj, ali izvansemantičkoj, intuitivnoj razini. Osluškujemo tragove komunikacijskih situacija i odraze unutarnjih stanja, onog čujnog i onog što ostaje neizgovoreno, a prepoznaje se u zvučnim titrajima i rezonancama. U konačnici, u 'praznim' intervalima, gubljenju glasa i njegovom pretapanju s drugim zvukovima. Slijedimo protezanje Ivaninih glasovnih koreografija, od utišanih do ekstatičnih, od umilnih do odrješitih. Ivanin je glas pritom fleksibilan, ali i sirov, za razliku od profesionalnih glasova spikera. Ostaje potencijalno zavodljiv, plijeneći pažnju. Ujedno je ranjiv. Katkad trpak. Katkad miroljubiv. U potrazi i propitivanju. U mirenju sa svojim utvarnim supstitutom, ali i zadržavanju ironijske distance. Vodi nas u gotovo nasumični vrtlog u kojem se smjenjuju izjavna, upitna i imperativna forma, ostavljajući nas u nedoumici: je li to vapaj za interakcijom ili nalog izveden kao molba? Taj nesrazmjer između pokušaja razotkrivanja i otpora naspram izloženosti opisuje zonu neodređenosti koju pokazujemo u odnosu na drugog, kada se ne prepuštamo potpuno, niti se izravno suprotstavljamo, već zadržavamo uzmak kako bismo se distancirali i zaštitili osobni prostor. Ostali trezveni… Međutim, Ivana umjerenost kao standard društvene prihvaćenosti, ali i oznaku uvijenog govora, ostavlja po strani. Uz ugradnju humora i ironije poigrava se strahom pred gubitkom 'ispravnih' mehanizama obrane osobnog prostora. 'Ja izdajem. Ti?... Ja ližem. Ti?... Živjela sloboda…'."

O autoru Tekstovi

Ivana Pegan diplomirala je 1996. na kiparskom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Šime Vulasa. Članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, Hrvatskog društva likovnih umjetnika Dubrovnik, Art radionice Lazareti Dubrovnik i umjetničke organizacije Tkivo. Od 2014. voditeljica je Galerije Flora Hrvatskog društva likovnih umjetnika Dubrovnik, te se bavi i restauracijom. Od 1998. godine živi i radi u Dubrovniku.

U svojem recentnom radu koristi fotografiju, jezik, pismo, govor i glas izražavajući se u medijima umjetničke knjige, poetskih objekata te audio i video radova. Kako kroz dnevničke zapise, fragmentarne tekstove, poeziju, kratke priče i gramatičke pitalice tako i kroz vizualne i zvučne radove (spoken word) vlastitim glasom ispituje načine na koje se subjekt konstituira, usredotočujući se na emocionalni, mentalni i glasovni potencijal prekoračivanja društvenih konvencija i ustaljenih granica.

Recentni radovi / izložbe/ izvedbe u javnom prostoru (2016.–2024.)

SAMOSTALNE IZLOŽBE

2024.

Nobody, Galerija Otok, Art Radionica Lazareti, kustosica: Petra Golušić

2022.

Negdje, MOMAD, Dubrovnik, kustosica: Petra Golušić

Videti glas, Arget, Kulturni centar Beograd, sa Alia Zaparova, kustosica Mia Ćuk

2021.

Akustika u meni, Galerija Flora, Dubrovnik

2020.

Hard rain, Garaža kamba, Zagreb

2019.

Tko si ?, Umjetnik gost u postavu muzeja, koncept: Ivana Pegan, Dubrovnik, Knežev dvor, Prirodoslovni muzej, Pomorski muzej, Etnološki muzej Rupe

Guide me, Bucharest, Ivan Gallery, ( s Cristinom David )

2018.

Moja oporuka, site-specific work in progress rad, Dubrovnik, Galerija Flora

Mindness, Kazalište Marina Držića, audio izvedba i predstavljanje vinila / knjiga umjetnika

2017.

Glas i ništa više, Galerija Vasko Lipovac, Sveučilišna knjižnica Split

The Dark Places, ambijentalna instalacija, performans, Museum Quartier Beč, Raum D

Mindness, Eurodom Osijek, PopUp33

Puste riječi, Galerija Otok, ARL, Dubrovnik

2016.

Alfabet… ambijent… akuzativ… akustika… antologija, Hrvatski radio 3, Slika od zvuka, urednica Evelina Turković

Put your faith in, Audio skulptura u javnom prostoru, Dubrovnik, Grad je mrtav. Živio grad!ARL

Vodi mene, Dubrovnik Grad kandidat EPK: “Razotkrivanje” , audio rad u javnom prostoru

GRUPNE KONCEPCIJSKE / FESTIVALI

2024.

Vidljive, Galerija umjetnina Split

Vidljive, MOMAD Dubrovnik

2023.

Vidljive, MSU Zagreb

Prije nas, Galerija Kazamat, Osijek, kustosi Helena Puhara i Slaven Tolj

Art Rat, Warm Feestival, Sarajevo, kustos Slaven Tolj

Prije nas, Glaerija Kazamat, Osijek

2022.

Sudbina, Galerija Otok, Dubrovnik, kustos: Slaven Tolj

For I have known them…, Galerija Flora, Dubrovnik, kustos: Slaven Tolj

2021.

Porečko anale: Krasti bogu dane, Pula, Sabornica, kustosica : Ksenija Orelj

Oslobađanje otoka: Festival Vizura Aperta, Vis, kustosica: Davorka Perić

2020.

DRUGI GRAD, izbor radova splitskih i dubrovačkih suvremenih umjetnika/-ca, Umjetnička galerija Dubrovnik, Kustosice: Rozana Vojvoda i Jasmina Babić

Mentalna ekologija: Studija ljudskog uticaja na čovjeka, Festival Vizura Aprta, kustosica: Davorka Perić

2019.

Napuštanje/ Prihvaćanje, Festival Vizura aperta: Janjina, Lastovo, kustosica : Davorka Perić

Tijelo koje gori, Dioklecijanovi podrumi, HULU Split, kustos: Marko Stamenković

2018.

Upute za gledanje-Što bi tijelo htjelo, MMSU Rijeka,kustosice: Vilma Bartolić, Ksenija Orelj, Sabina Salamon, Nataša Šuković

Rubovi grada, rubovi mora, Suvremeni dubrovačka scena, Galerija Kazamat, Osijek, kustosica: Rozana Vojvoda

Užasi zavičaja, Palača Sponza, Dubrovniku, kustosice: Kustoski kolektiv Groma

2017.

Pogledi / Perspektive, NOMAD – mobilni paviljon u javnom prostoru, Dubrovnik, Pošta Lapad, 30.3. umjetnička akcija / knjiga umjetnika, kustosi: Udruge PLACA – kolektiv za istraživanja o prostoru

Tihi krik: Cijelu priču mogu ti tek šapnuti na uho, Galerija Podroom, Kulturni centar Beograd, kustosice Ksenija Orelj i Nataša Šuković, MMSU Rijeka

Neka tebi kamen bude stina…, Almissa open art festival, Omiš , kustos: Slaven Tolj

Veze, Festival Vizura Aperta, Janjina

2016.

Turizam, Festival Vizura Aperta, Zlarin, kustosica Davorka Perić

Izazovi humanizma – 51. Zagrebački salon

We need it- we do it, Biennale Achitettura 2016, Reporting from the Front,Venecija, kustos: Slaven Tolj

PUBLIKACIJE

2017. Mindness, vinil 7 inch s knjigom, suizdanje autorice, ARL i MMSU Rijeka

2016. Puste riječi, edicija Knjige umjetnika u izdanju ARL

2016. Vodi mene, audio vodič za projekt ” Razotkrivanje” / Dubrovnik Grad kandidat EPK 2020.

STIPENDIJE/ REZIDENCIJALNI BORAVCI

2017. Beč, Museum Quartier, Q21 Artist in residence program, BMEIA / 2002. New York, Art Omi International Artists’ Residency / 2001. Cite International des Arts Paris / 2001. Artslink Felowship, Vermont Studio Centar