O fotografijama Matije Brumena

O izložbi Maribor. Slike iz Abesinije umjetnika Matije Brumena, održanoj tijekom listopada prošle godine u Galeriji Spot, piše Danijel Čerkić. Tekst je nastao u sklopu edukativnog programa Početnica likovne kritike.

Vizija Maribora slovenskog fotografa Matije Brumena bitno je drugačija od pogleda uobičajenih turističkih promotora koji u središte pažnje uvijek nameću šarmantne gradske centre. Abesinija, naziv ove izložbe, pojam je slovenskog pisca Drage Jančara koji opisuje okolicu Maribora koja je za vrijeme Drugog svjetskog rata bila ispunjena skromnim barakama. Danas je ona, kako to bilježi Brumen u svojim noćnim tumaranjima, premrežena svim onim zdanjima tipičnim za urbanu periferiju, poslovnim zgradama, neobuzdanom prirodom, glomaznim katnim kućama i “sklepanim” garažama.

“Dobra fotografija znači ravnotežu između oblika i sadržaja i snažnu prisutnost fotografiranog, što pomaže gledatelju da zakorači u nju, što god da je na njoj.” Ovako za delo.si Brumen opisuje idealnu fotografiju, što je znakovito za ovu seriju jer je upravo ravnoteža oblika i sadržaja problem s kojim se ona susreće. S jedne strane serije snažna je prisutnost onog fotografskog, odnosno prisutne su sve formalne kvalitete analogne fotografije: pješačka perspektiva, oštre linije, upečatljivi oblici i bogati tonovi. S druge strane, serija nastoji bilježiti konkretan identitet grada, svojevrstan genius loci periferije Maribora.

Izložbom vlada stanovita (ne)ravnoteža oblika i sadržaja, pri čemu dominiraju oblici dok sadržaj pada u drugi plan. Naime, u predgovoru izložbe i autorovu opisu rad je upravo usmjeren na prostorni i društveni aspekt koji je, prema tekstu izložbe, prikazan u “dosad neviđenom svjetlu”. Međutim, motivi odabranih fotografija suviše su općeniti da bi komunicirali konkretan urbani kontekst. Svi detalji Brumenovih fotografija, koji doista upečatljivo “svijetle”, nisu dio distinktivnog lokalnog konteksta. Poslovna zdanja, garaže, ventilacijske cijevi, ograde i divlja priroda nisu nešto što opisuje specifičnost Maribora. Zapravo, svi istaknuti motivi djeluju lišeni kulturnog konteksta i bez autorovih riječi ili predgovora izložbe imali bi poprilično nasumičan izbor univerzalnih (pri)gradskih detalja. Maribor, prikazan kroz poprilično generičke motive, izložbu baca izvan ovdje citirane ravnoteže na stranu čistih oblika. Sadržaj ovdje naprosto ne dominira. Ono što dominira jesu pročišćene čari tamne komore: svjetlo, boja i fotografski print.

Zanimljiva je anegdota pionira industrijske fotografije Hille i Bernharda Bechera, koji su većinu svojeg umjetničkog vijeka proveli fotografirajući bezimene arhitektonske objekte. Kada bi kustosi pokušali kontekstualizirati njihov rad i pritom njihove fotografije smještali u povijesni ili sociološki kontekst, to je nerijetko završavalo neuspješno. Kako su autori ustrajali na čistoći forme, njihov je rad sve više percipiran kao foto-skulptura lišena potencijala fotografije da bilježi svijet oko sebe. Na sličan način Brumenove noćne fotografije prerastaju u vrstu skulpture: majstorski print koji stoji sam za sebe, na kojem se ljeskaju svjetla blica, gradske rasvjete i mjesečine.

Moj je osobni dojam da se ova serija fotografija može promatrati u bezinteresnom uživanju, pogledu neopterećenom političkim konotacijama, uz prepuštanje svim estetskim kvalitetama zanatstva koje možemo pronaći isključivo u vještoj tehnici analogne fotografije. Kako razmišljati o europskim institucijama i malim gradskim središtima kada neugledne fasade u Brumenovoj fotografiji imaju jantarski sjaj? Osim toga, odakle dolazi prekrasna ljubičasta eksplozija svjetla iza neugledne nakupine suhog raslinja? Može li jedna staklena površina dosadne poslovne zgrade imati tako smaragdni sjaj uživo? Ovim retoričkim pitanjima želim ukazati na završnu misao: Brumen je prokazao vibrantnu realnost fotografskog medija, dok je surova prigradska stvarnost grada Maribora ostala 120 kilometara dalje od Galerije Spot.

 

Danijel Čerkić

 

Tekst je objavljen u sklopu edukativnog programa Početnica likovne kritike koji provode umjetnička organizacija Atelieri Žitnjak i udruga Ured za fotografiju u suradnji s portalom Kulturflux i Radio Studentom. Program financira Gradski ured za kulturu i civilno društvo.