Nacionalni muzej moderne umjetnosti od 5. veljače do 1. ožujka 2026. u Galeriji Josip Račić predstavlja fotografsku izložbu Darka Bavoljaka Portreti umjetnika 1990. – 1995. u kustoskoj koncepciji Željka Marciuša. Na izložbi će biti prikazani crno-bijeli portreti, a detalje potražite ovdje.
Darko Bavoljak, portret Ksenije Turčić, 1992., Ilford Muligrade IV RC DE LUXE / 50,8 x 61 cm, silver gelatine / 135/35 mm, Ilford HP5, Olympus OM 2n, izvor: NMMU
Iz predgovora Željka Marciuša:
“Autorove, u pravom smislu, fotografske slike ujedno su fotografije kao predodžbe imaga: pomoću sjećanja svijet prvotno doživljavamo kroz slike, a tek im naknadno pridajemo tjelesnu dimenziju. Posjeduju rafiniranu i nenametljivu, čak suzdržanu psihološku estetiku stanja i vječnog viđenja umjetnika uhvaćenog, približenog i objektivom izdvojenog, božanskog djelića i iskre života koja se krije iza mimezisa viđenog. Darko Bavoljak je fotograf koji snima umjetnike. Autorov pogled je pogled iskosa – blago pomaknut, ruban – onaj koji čini vidljivim ono što inače ostaje skriveno, točnije neviđeno. U ubrzanoj virtualizaciji stvarnosti ionako je sve jednako sklono nestajanju u nevidljivom”.
Darko Bavoljak (Zagreb, 1961.) završio je studij snimanja na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Tijekom studija bio je aktivni kroničar i protagonist nekih od ključnih događanja koja su definirala Zagreb tih godina kao urbanu i liberalnu sredinu. Radovi su mu objavljivani u Poletu, Studentskom listu, Svijetu, Startu i mnogim drugim tadašnjim novinama i časopisima, kao i u monografijama, katalozima, knjigama i stručnim publikacijama. Iako po profesiji filmski snimatelj, po vokaciji je fotograf i u njoj nalazi svoje ishodište, a kroz bliskost i prepoznavanje s likovnim umjetnicima neoavangardnog konceptualnog usmjerenja ostvaruje niz zanimljivih fotografskih ciklusa i video radova. Društveno je angažiran na području kulture sjećanja i demistifikacije političke autokracije.
Radovi mu se nalaze u privatnim kolekcijama te u zbirkama Muzeja suvremene umjetnosti i Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu, Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, u Galeriji umjetnina u Splitu i Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku. Realizirao je više filmskih ostvarenja, među ostalima Stupid Antonio presents(2006.), Goli otok (2012.), Urbi et orbi (2013.) i MMC (2020.).
