Boris Cvjetanović u sklopu Vizualnog salona u Booksi

“U davnom intervjuu za portal Suvremena hrvatska fotografija, Ana Opalić je ustvrdila da Borisa Cvjetanovića zaista ne treba posebno predstavljati. I stvarno, svakome tko iole prati fotografiju i suvremenu umjetnost u Hrvatskoj i šire, sigurno su poznate antologijske fotografske serije jednog od pionira škole stasale na stranicama omladinskog tiska, ponajprije u Poletu i Studentskom listu, gdje je nekoliko godina bio i urednik fotografije. U nezaboravnim serijama iz 80-ih poput Ljudi iz šahtova, Mesničke 6, Štrajka rudara u Labinu i drugih, bio je jedan od prvih koji su neposredno prikazali sirovo naličje radničke utopije i ljude s margine društva; ali je usporedno s time, u serijama kao što su kultni Prizori bez značaja, u hrvatsku i jugoslavensku fotografiju unio novu dimenziju intimnosti i, kako bi sam rekao, ‘budnosti na prizore koji nas okružuju’. Svo ovo vrijeme bio je i ostao neumorni kroničar događaja na ne-samo-zagrebačkoj umjetničkoj sceni, ‘prijatelj fotograf’ ispred čijeg su se objektiva, puni povjerenja, našli svi koji su tom scenom prošli i do danas prolaze. I ne samo oni. Uvijek ‘na pravome mjestu’ za pravu fotografiju, Boris Cvjetanović umjetnički je svjedok ključnih društvenih promjena od 80-ih do danas, koje u svojoj fotografiji izražava nepretenciozno i duhovito, i potresno i dirljivo, sa smislom za detalj i priču kakav se rijetko viđa. Uza sve to, kao suosnivač Umjetničke radionice Petikat, jedan je od pokretača samostalnog nakladništva fotografskih knjiga u našoj sredini. Ususret predstavljanju novog izdanja njegovih odavno rasprodanih Prizora bez značaja, u novootvorenoj galeriji kafića Sedmica 24. studenoga, Borisa smo pozvali na Booksin kauč da govori o svemu ostalome, a najviše o tome što je fotografija njemu, nekad i sad, kao i što bi nama mogla biti ili opet postati. Dame i gospodo, Boris Cvjetanović!”

Boris Cvjetanović

Boris Cvjetanović (Zagreb, 1953.) školovao se u Zagrebu, na Školi primijenjene umjetnosti (Odjel kiparstva i industrijskog dizajna) te Pedagoškoj akademiji – likovni smjer. Nakon školovanja radio je osam godina kao kipar restaurator u Restauratorskom zavodu Hrvatske. U tom se razdoblju počeo baviti fotografijom, a od 1981. objavljivati fotografije u studentskim tiskovinama (Studentskom listu, Poletu). Godine 1984. napušta posao restauratora i profesionalno se bavi fotografijom u statusu samostalnog umjetnika. Od 1981. do danas ostvario je niz samostalnih i skupnih izložaba u Hrvatskoj i u svijetu. Objavljivao je fotografije u brojnim novinama i časopisima. Od 1987. pa do 1990. godine bio je urednik fotografije u SL-u i Poletu. Nagrađivan je u Japanu na izložbi -ism ’95: The 1st Tokyo International Photo-Biennale nagradom Nikon Camera Co., a u Hrvatskoj 1997. Velikom nagradom na izložbi Hrvatska fotografija, nagradom Homo volans te nagradom Tošo Dabac. Predstavljao je Hrvatsku na 50. Venecijanskom bijenalu umjetnosti, zajedno s Anom Opalić.

Godine 1996. objavio je knjigu fotografija Prizori bez značaja. Fotografije Borisa Cvjetanovića zastupljene su u knjizi Echoes – Contemporary Art at the Age of  Endless Conclusions Francesca Bonamija (The Monacelli Press, New York, 1996.). Njegove fotografije nalaze se u zbirkama Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, Tokyo Metropolitan Museum of Photography, Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, Galerije umjetnina Split, Zbirke Filip Trade – Lauba, Narodnog muzeja Zadar, Hrvatskog povijesnog muzeja, Galerije Dante Marino Cettina, Umjetničke galerije Dubrovnik te u više privatnih zbirki. Uz Prizore bez značaja, objavio je fotografske knjige: Novo nebo, Fotografije iz škafetina, Grad, Priroda i grad, Društvo i Na pravome mjestu, sve u izdanju Umjetničke radionice Petikat, čiji je suosnivač s Borisom Greinerom, Stanislavom Habjanom, Danijelom Žeželjem i Hrvojem Đukezom.