U prvoj objavi Fotografskih dijaloga Renata Ladović Meštrović razgovara s norveškom umjetnicom Mariom Konstanse Bruun. U svojim radovima obje autorice promišljaju slične tematske osi. Uvodna tema, proizašla iz serije Kućni dnevnik 2x Renate Ladović Meštrović, otvara pitanje o tome kako žena balansira između osobnog (majka, kći), profesionalnog (umjetnica) i društveno očekivanog identiteta (domaćica, skrbnica). Slijedi promišljanje o obiteljskim odnosima i njihovoj transformaciji — o tome kako se naslijeđena iskustva prenose i oblikuju u vlastitom roditeljstvu. Na kraju se otvara i pitanje uloge umjetnosti: njezine sposobnosti da obradi, preobrazi i učini vidljivima teška osobna i emocionalna iskustva. Fotografije iz serije Kućni dnevnik 2x (2004.–2024.) u ovom se kontekstu susreću s fotografijama Marie Konstanse Bruun iz serija Domestic Somatic (2016.) i Then and In Between Now (2018.). Osim fotografskih radova, isprepliću se i razmišljanja dviju autorica – kratki tekstovi Renate Ladović Meštrović i citati Marie Konstanse Bruun.
Renata Ladović Meštrović, “Kućni dnevnik 2x”, 2004.–2024.
Renata Ladović Meštrović: Iskustvo majčinstva trebalo je biti veseli odmak od naslijeđenih obrazaca. Zakašnjelom zrelošću i starenjem, uvidjela sam da se naslijeđeni obrasci i traume ne mogu zaobići. Pogotovo u nekim razdobljima života te fazama odrastanja djece. Uslijedio je rad, istraživanje i suočavanje s činjenicom da sam se s nekim problemima trebala suočiti prije majčinstva. Čitala sam, učila, razgovarala o tome s bliskim ljudima i terapeutima, ulazila i izlazila iz obrazaca ponašanja i djelovanja, provela puno vremena u preispitivanju sebe i drugih. Umjetnost tu nije terapeutski faktor, kako mnogi misle. Biti i djelovati kroz umjetnost za mene je izazovno kao i biti majka (troje djece), i zapravo se (uporno) bavim dvjema vrlo osjetljivim i zahtjevnim “djelatnostima” te u oba slučaja puno griješim. One su neminovno isprepletene, iako tu nema namjere.
Renata Ladović Meštrović, “Kućni dnevnik 2x”, 2004.–2024.
Maria Konstanse Bruun, iz fotografske serije “Domestic Somatic”, 2016.
Mogu uglavnom govoriti iz vlastitog iskustva kada kažem da uistinu držim tri kuta našeg doma — iako je Norveška, općenito gledano, jako napredovala u pogledu ravnopravnosti spolova pa se, primjerice, roditeljski dopust može ravnopravno dijeliti između majke i oca. Međutim, djecu sam rodila u Ujedinjenom Kraljevstvu i partner mi je Englez pa su naši obiteljski odnosi prilično tradicionalni, što mi ponekad smeta. Upravo se time bavi moj projekt Domestic Somatic.
Maria Konstanse Bruun, iz fotografske serije “Domestic Somatic”, 2016.
No, s obzirom na to da mi je izuzetno važno da moja djeca imaju najbolje moguće uvjete — da jedu kvalitetnu hranu, imaju prikladnu odjeću, idu na aktivnosti, razvijaju se i dobivaju potrebnu emocionalnu podršku — na kraju preuzimam ulogu tradicionalne domaćice: kuham, čistim, organiziram im aktivnosti i slično. Jako mi je važno da su dobro zbrinuta pa zapravo ni ne želim da bude drukčije. Stoga sam se svjesno uklopila u tradicionalniju rodnu ulogu, iako me to ponekad guši. Znam da je to privremeno i nikako se ne bih dobro osjećala kad ne bih davala sve od sebe… Kako bih mogla nastaviti stvarati i baviti se umjetnošću, a istodobno brinuti o djeci, počela sam u svoj rad uključivati vlastitu obitelj i stvarati projekte koji proizlaze iz naše svakodnevice — donekle iz nužde, ali i kao prirodan nastavak života.
Renata Ladović Meštrović, “Kućni dnevnik 2x”, 2004.–2024.
Renata Ladović Meštrović, iz fotografske serije “Kućni dnevnik 1”, 2004.–2008.
Renata Ladović Meštrović: U fotografskoj seriji Then and In Between Now Maria Konstanse fotografira svoju majku koja umire od raka nakon što se cijeli život borila s psihičkom bolešću. Ta je serija na neki način njezin oproštaj s majkom i istovremeno pokušaj razumijevanja odnosa iz perspektive vlastitog majčinstva. Time se vraćam na početak teksta u kojemu se i sama bavim problematikom transgeneracijske traume, razumijevanja materije koja je izuzetno bitna u kontekstu žene kao majke, “kućanice” i umjetnice. Zašto? Zato što su žene i dalje, usprkos promjeni paradigme, prisiljene boriti se. Fotografska serija Kućni dnevnik 1 (2004.–2008.) i kasnija Kućni dnevnik 2 (2021.–2024.), izložene zajedno kao Kućni dnevnik 2x, u pozadini vidljivog, bave se raslojavanjem ženskog umjetničkog bivanja u suvremenom društvu.
Maria Konstanse Bruun, iz fotografske serije “Then and In Between Now”, 2018.
Moja je mama imala problema s mentalnim zdravljem otkad je pamtim pa mi njezina bolest nije bila ništa novo — navikla sam na to da nije bila prisutna kao majka u tradicionalnom smislu te riječi. No, kad je umirala od raka, morala sam se prilagoditi činjenici da je više uopće nema i to me natjeralo da razmislim o našem odnosu, o tome što mi je značila. Prošla sam to zajedno sa svoje tri sestre, ali njezina je bolest ujedno u nama izazvala i teške osjećaje jer smo imale donekle različita i izazovna djetinjstva. Dok smo sve tri prolazile kroz isti gubitak, svaka ga je od nas doživjela i nosila se s njim na drugačiji način, što je ponekad bilo vrlo zahtjevno.
Maria Konstanse Bruun, iz fotografske serije “Then and In Between Now”, 2018.
U toj sam se situaciji često osjećala prilično usamljeno, ali mislim da mi je kamera i to što sam je fotografirala, pružala neku vrstu podrške i davala mi potreban odmak od stvarnosti. Bilo mi je važno da moja djeca upoznaju moju mamu i da provedu što više vremena s njom. Moja sestra je odlučila upravo suprotno — nije htjela izlagati svoju djecu maminim problemima tijekom posljednjih godina njezina života.
Maria Konstanse Bruun, iz fotografske serije “Then and In Between Now”
Iako se moja mama jako borila, osobito posljednje godine, znala sam da je usrećuje prisutnost unuka i da joj barem nakratko odvlači pažnju od nje same i njezinih teškoća. Umjesto da svoju djecu štitim, odlučila sam s njima otvoreno razgovarati o tome što se događa i zašto tako da sada imaju lijepe uspomene na moju mamu, ali također znaju da joj život nije bio lak.
Više o radu Marie Konstanse Bruun potražite ovdje. Zahvaljujemo umjetnicama na ustupljenim vizualnim materijalima.
Renata Ladović Meštović (Zagreb, 1971.) diplomirala je grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1996. godine u klasi prof. Frane Para. Od 1997. do 2002. godine radila je kao profesorica stručnih predmeta u Obrtničkoj i industrijskoj graditeljskoj školi u Zagrebu. U tvrtkama Hermes-inter (2003.-2009.), Hermes nautika (2009.-2011.) te Bura brodovi (2011.-2019.) bila je zaposlena kao grafički i industrijski dizajner. Poslijediplomski specijalistički studij grafike na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu završava 2015. godine, uže područje duboki tisak (mentor prof. Frane Paro). Godine 2020. objavila je priručnik “AKVATINTA Povijest i tehnike” u izdanju Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Izlaže od 1991. godine na više skupnih i samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnica je nekoliko nagrada. Živi i radi u Zagrebu. Članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.
Maria Konstanse Bruun (Namsosu, Norveška, 1977.) vizualna je umjetnica i fotografkinja čiji se rad bavi odnosom tijela, prostora i identiteta. Nakon studija psihologije i socijalne antropologije na Sveučilištu u Oslu, diplomirala je fotografiju na Arts University Bournemouth u Ujedinjenom Kraljevstvu. U svojoj praksi istražuje granice između fizičkog i metafizičkog, stvarnog i zamišljenog, često koristeći vlastito tijelo kao medij introspekcije i dijaloga s okolinom. Njezin rad bio je izlagan međunarodno, a serija Then and In Between Now ušla je u uži izbor za Taylor Wessing Photographic Portrait Prize 2018.
