Eagles, Army Headquarters and Football Films – tri distinktivna i međusobno teško usporediva fenomena

Još jedan pogled na izložbu Eagles, Army Headquarters and Football Films Bojana Fajfrića u Galeriji Spot. Piše Danijel Čerkić, a tekst je nastao u sklopu edukativnog programa Početnica likovne kritike.

Polazeći već od same rječničke definicije dokumenta kao “svjedočanstva o nekom prošlom događaju, pojavi ili osobi te o povijesnim zbivanjima općenito”, približavamo se središnjoj temi video-instalacije Eagles, Army Headquarters and Football Films Bojana Fajfrića. Ona, naime, bilježi, dokumentira i arhivira desetogodišnje fotografiranje triju beogradskih lokacija: građevinskog projekta Beograd na vodi, zgrade Generalštaba arhitekta Nikole Dobrovića te zapuštenog filmskog seta filma Montevideo, Bog te video! iz 2010. godine. Riječ je o trima različitim, ali javnosti poznatim slučajevima zanemarivanja i uništavanja gradskih prostora. Svaki primjer na svoj način reflektira specifične okolnosti u kojima nacionalna vlast, strani investitori i svjetske sile utječu na fizički i kulturni kapital grada. Stoga je čitava izložba politički orijentirana te nastoji bilježiti rezultate beskrupulozne nacionalne politike kroz tri primjera.

U prvom su planu upečatljivi materijalni dokazi urbanog razaranja: zapuštenost spomenutog filmskog seta, razorena fasada zgrade Generalštaba nakon bombardiranja 1999. godine te “kraterski bazeni” nastali uslijed ukopavanja temelja zgrada projekta Beograd na vodi. Svi “dokazni materijali” projicirani su putem trokanalne projekcije, pri čemu svaka lokacija dobiva vlastitu seriju fotografija praćenu zvukom zloglasnog govora Slobodana Miloševića na Gazimestanu 1989. godine. Prostor galerije tako ostavlja snažne audiovizualne podražaje, s tri zasebne projekcije koje predstavljaju obilan fotomaterijal što se svakih nekoliko sekundi izmjenjuje u pozadinskoj “buci” spomenutog govora. Izložbu teško možemo promatrati kao tipičan fotografski postav; ona više priliči prostornoj instalaciji budući da je omanji ambijent gotovo u potpunosti ispunjen slikom i zvukom.

Kada bismo izloženi materijal promatrali isključivo kao fotografski medij, pred nama bi stajala heterogena serija slika različitih karakteristika i žanrovskih podjela. Autorov izraz najčešće je dokumentaran, pri čemu se pogled fotografa izjednačava s pogledom prolaznika; ponekad je sličan pogledu etnologa koji detaljno i neutralno bilježi površine svojega objekta istraživanja. Uz to su fotografije nerijetko apstraktne, s naglašenom estetizacijom koja narušava objektivnost “fotografije kao dokumenta”. Heterogenost rada očituje se i u tome što su sva tri fenomena distinktivna i međusobno teško usporediva. Filmski set i modernističko zdanje predstavljaju dva različita slučaja nebrige za gradsko nasljeđe dok je Beograd na vodi slučaj posve suprotnog procesa gradnje i produktivnosti. Utjecaj stranog kapitala očit je u ulaganjima na obali Save, ali se kod zapuštenog filmskog seta gotovo ne pojavljuje.

Autor jasno pokazuje namjeru da arhivira tri distinktivna fenomena. No zbog spomenutog eklekticizma, kako u sadržaju tako i u estetici, rad kao da kombinira elemente različitih i međusobno nespojivih slučajeva. Možda je dobro prisjetiti se mišljenja Hala Fostera iz njegova eseja An Archival Impulse o ovom tipu umjetnosti. On nas upozorava na esenciju umjetničkog arhiviranja: paranoično stvaranje poveznica koje često pate od uočavanja veza gdje one zapravo ne postoje Premda su svi radovi povezani sveopćim zanemarivanjem gradskog kulturnog nasljeđa, to je vidljivo tek politički upućenim posjetiteljima koji uočavaju utjecaj vlasti u zapuštenom filmskom setu i projektu Beograd na vodi. Postavu nedostaje “vezivni materijal”, element koji bi stvorio dublju vezu između triju različitih urbanih fenomena. Ovakvo arhiviranje djeluje kao hirovit (i pomalo paranoičan) sklop različitih političkih problema, povezanih samo zajedničkom pretpostavkom da je vlast odgovorna za njihovo nastajanje.

 

Danijel Čerkić

 

Tekst je objavljen u sklopu edukativnog programa Početnica likovne kritike koji provode umjetnička organizacija Atelieri Žitnjak i udruga Ured za fotografiju u suradnji s portalom Kulturflux i Radio Studentom. Program financira Gradski ured za kulturu i civilno društvo.