Fotografske topografije – pogled na Beograd

Na izložbu Eagles, Army Headquarters and Football Films umjetnika Bojana Fajfrića, održanu tijekom rujna u Galeriji Spot, osvrnula se Marija Palikuča. Tekst je nastao u sklopu edukativnog programa Početnica likovne kritike.

Beogradski umjetnik Bojan Fajfrić autor je izložbe Eagles, Army Headquarters and Football Films, otvorene 19. rujna u Galeriji Spot Ureda za fotografiju. Izložba se sastoji od nekoliko dijelova koji čine multimedijalnu instalaciju. U zamračenom prostoru galerije, posjetiteljima najprije pažnju privlači projekcija na gotovo cijeloj površini zida nasuprot ulaza. Na zapadnom zidu nalazi se još jedna projekcija. Objema je zajedničko to što se na njima izmjenjuju fotografije. Na podu u blizini donjeg lijevog kuta druge projekcije, smješten je ekran na kojemu se također izmjenjuju fotografije. Na drugoj strani, najbliže ulazu, nalazi se segment izložbe koji najmanje dolazi do izražaja. Još jedan monitor koji se razlikuje po tome što je njegova prednja strana okrenuta zidu, a sam je ekran nagnut unazad zbog čega pomalo izgleda kao neobično postavljena slika u samostojećem okviru. Razlika je i u tome što na ovome ekranu nisu prikazane fotografije, nego video čija se svjetlost reflektira na zidu ispred kojega se nalazi. Taj posljednji element ujedno je i izvor zvuka u prostoru galerije.

 

Manjak konteksta i legendi s objašnjenjima radova kod posjetitelja mogu izazvati zbunjenost. Teško je povezati elemente u cjelinu. U shvaćanju koncepta izložbe donekle nas može usmjeriti njezin naslov, Eagles, Army Headquarters and Football Films. Ipak, on sam po sebi nije dovoljan za rješavanje značenjske zagonetke ako nismo upoznati sa širim društvenim i povijesnim kontekstom prizora koje fotografije opetovano prikazuju – kao ni s kontekstom grada Beograda, njegove prošlosti i današnjice. Sve prikazane fotografije dio su Fajfrićeve iscrpne arhive, nastale tijekom njegovih posjeta rodnome gradu. Miješaju se čisto dokumentarističke fotografije s onima u kojima su vidljiva nastojanja za postizanjem estetskih kompozicija, a poredane su naizgled nasumično, u ciklusima koji se ponavljaju.

Posjetitelji upoznati s projektom Beograd na vodi mogu prepoznati poveznicu između fotografija na prvoj projekciji te riječi “Eagles” iz naslova s tvrtkom Eagle Hills – investitora projekta u suradnji s Vladom Republike Srbije. Naime, fotografije prikazuju utjecaj koji ovakvi megalomanski projekti imaju na postojeću strukturu gradova. Prikazana su gradilišta, velike ograde i reklamni panoi koji promoviraju bolju budućnost kakvu Beograd na vodi obećava. Druga projekcija odnosi se na sintagmu Army Headquarters iz naslova, a sastoji se od fotografija zgrade Generalštaba koju je 1955. godine projektirao modernistički arhitekt Nikola Dobrović. Zgrada je zbog svoje simboličke važnosti 1999. godine postala metom projektila NATO-a, a od tada stoji kao ruševina čija se simbolička vrijednost nakon bombardiranja paradoksalno povećala podsjećajući na događaje iz novije povijesti. Naime, zgrada je sagrađena kao sjedište Državnog sekretarijata za narodnu odbranu, odnosno Ministarstva obrane jugoslavenske vojske. Prema tome je, i nakon raspada Jugoslavije, ostala stajati kao podsjetnik na stari režim. NATO je, pod krinkom smirivanja situacije na prostoru Balkana, bombardirao Beograd, grad koji je tada još uvijek simbolizirao središte nekadašnje moći. Kao što vidimo na pojedinim fotografijama, danas zgrada služi tek kao veliki propagandni prostor za vojnu službu, o čijoj daljnjoj sudbini odlučuje Jared Kushner, zet Donalda Trumpa. Football Films se, nadalje, odnosi na fotografije prikazane na lijevome ekranu. One prikazuju stanje nekadašnjeg filmskog seta za film Montevideo, Bog te video! iz 2010. godine, a koji je bio rekonstrukcija Beograda iz 1930-ih godina. Iako je netom nakon snimanja filma bilo riječi o pretvaranju seta u turističku atrakciju, na Fajfrićevim fotografijama vidimo koliko je stvarnost udaljena od izvorne ideje. Set je u međuvremenu napušten, a posljednjih je desetak godina poslužio kao mjesto za odlaganje otpada, sajam, romsko naselje i slično. Kroz čitavu se ovu trokanalnu instalaciju protežu teme globalizacije, privatizacije, korupcije i uništavanja kulturno-povijesnog krajolika. Od tih tema malo odudara video na desnoj strani prostorije koji je snimka s proslave šesto godina od Kosovske bitke iz 1989. godine. Tijekom proslave Slobodan Milošević je prvi put javno najavio oružane sukobe. Video se može shvatiti kao slikoviti početak spomenutih procesa s korijenom u nacionalizmu kraja 1980-ih i početka 1990-ih godina i okretanju prema kapitalizmu.

Za posjetitelje koji nisu upoznati s beogradskim kontekstom, izložba bi mogla ostati djelomično nečitka, s više pitanja nego odgovora i vjerojatno bi im bilo teško protumačiti do kraja svaku od projekcija. Neki od procesa poput privatizacije i nasilnog uništavanja povijesnih krajolika, mogu se povezati sa sličnim situacijama u drugim europskim gradovima, posebice u državama bivše Jugoslavije, stoga poanta ne bi bila potpuno neshvaćena. Ipak, koncept bi se mogao potpunije obuhvatiti kada bi se uz projekcije nalazile legende prilagođene očekivanoj publici.

 

Marija Palikuča

 

Tekst je objavljen u sklopu edukativnog programa Početnica likovne kritike koji provode umjetnička organizacija Atelieri Žitnjak i udruga Ured za fotografiju u suradnji s portalom Kulturflux i Radio Studentom. Program financira Gradski ured za kulturu i civilno društvo.