Nosila je češer u ruksaku

Priveli smo kraju još jedno izdanje edukativnog programa Početnica likovne kritike te predstavljamo završne tekstove naših polaznica i polaznika. Marija Palikuča piše o izložbi Inije Herenčić Nosila sam češer u ruksaku koju je u sklopu HDLU-ovog programa “Meštrovićev paviljon u gostovanju” bilo moguće pogledati od 15. siječnja do 7. veljače 2026. u zagrebačkoj Galeriji VN.

Izložba Inije Herenčić, kojoj je fotografkinja dodijelila zagonetan naziv Nosila sam češer u ruksaku, već nas na samom ulasku u galerijski prostor potiče na razmišljanje o tom neobičnom iskazu. Iako ova sintagma zvuči kao privatna bilješka izvađena iz konteksta sjećanja ili sna, teško se oduprijeti nagonu da naziv izložbe koristimo kao misao koja će nas kroz istu pratiti, navodeći što ćemo u njoj tražiti.

 

Fotografije različitih formata postavljene su u nepravilnom ritmu. Takav postav poziva na fragmentirano promatranje radova koje isprva pokušavamo smjestiti u neki narativni okvir. Ono što ih zaokružuje nije ispričana priča, nego atmosfera koju prenose. Svaka je fotografija tiha pjesma u malome, a posjetitelji su potaknuti na osluškivanje.

Pažnju privlače i disco kugle smještene u prostor galerije, koje u posjetiteljima neminovno prizivaju ideju noćnog izlaska. Uglavnom su to male kugle, pričvršćene uza zid. Međutim, na postamentu u središtu prostorije smještena je velika disco kugla napuklog dijela, kroz koji se nazire češer. Promatramo kuglu i češer s mišlju da će nam odgonetnuti pravo značenje naslova izložbe. Odmah se ističe kontrast između prirodnog i stvorenog predmeta, koji odaje svoju krhkost. Postoje poveznice između simbolike češera i simbola kugle. Oba se motiva, primjerice, kroz povijest umjetnosti povezuju s vječnošću. Upravo zbog toga spomenuta pukotina na  centralnoj kugli djeluje kao rez u beskonačnosti, rupa u ponavljajućem ciklusu u kojoj naziremo srž. Poput motiva na fotografijama, češer i kugla ne pružaju jasne odgovore, nego interpretaciju ostavljaju otvorenom, a što potencira i izostanak tekstualnih objašnjenja na izložbi.

Iako nedostatak teksta, posljedično i konteksta, na posjetitelja može djelovati zbunjujuće, a postav time primarno ostavlja dojam kataloga estetski privlačnih, no nepovezanih fotografija, izložbi Nosila sam češer u ruksaku takav minimalistički pristup ide u korist. Promatrač ne sudjeluje kao čitatelj jasno iznesene naracije, već je dobrodošao unijeti vlastiti doživljaj u shvaćanju svake fotografije, što se također može osloniti na dosadašnju umjetničku praksu autorice, na primjer, u djelima u kojima Herenčić svoj fotografski rad povezuje s iskustvom bliskosti ostvarene u plesu.

Inače, ovo nije umjetničina prva izložba u koju uvodi motiv disco kugle kao vizualni i simbolički oslonac, nego ga Herenčić prenosi iz svoje diplomske izložbe Mama di sam?, održane u listopadu 2023. godine u Galeriji f8. Umjetnica je tom prilikom dovela fotografiju u vezu s plesom, a kugla se pojavljuje na pojedinim fotografijama kao jedan od ponavljajućih motiva. Na izložbi Nosila sam češer u ruksaku, disco kugle izlaze iz dvodimenzionalnog prostora fotografije i postaju dio ambijenta u kojem im se pridružuju posjetitelji. Tijekom plesa u mračnom ambijentu noćnog kluba, ispod disco kugle, nasumični bljeskovi svjetlosti uvelike mijenjaju našu percepciju i fragmentirano otkrivaju prostor oko nas. Vidimo dijelove prostora, lica, tijela, figure, boje, a cjelina se otkriva tek dolaskom jutra. Dok gledamo fotografije Inije Herenčić, osjećamo se kao da plešemo u svijetu koji je istovremeno blizak i nepoznat, pri čemu svaki put kada trepnemo, otkrivamo neki drugi njegov djelić.

 

Marija Palikuča

 

Zahvaljujemo umjetnici na ustupanju vizualnih materijala.

 

Tekst je objavljen u sklopu edukativnog programa Početnica likovne kritike koji provode umjetnička organizacija Atelieri Žitnjak i udruga Ured za fotografiju u suradnji s portalom Kulturflux i Radio Studentom. Program financira Gradski ured za kulturu i civilno društvo.