Poziv na očuvanje kolektivne memorije i kritički otpor prema strukturama koje oblikuju našu budućnost

U sklopu edukativnog programa Početnica likovne kritike donosimo još jedan tekst. Marko Drmać osvrće se na izložbu Eagles, Army Headquarters and Football Films autora Bojana Fajfrića, koja se u Galeriji Spot mogla pogledati od 15. rujna do 3. listopada ove godine.

Eagles, Army Headquarters and Football Films naslov je samostalne izložbe Bojana Fajfrića koja se ovoga rujna održala u Galeriji Spot. Postav izložbe čine zatamnjeni prostor s dvije velike projekcije na zidu i dva ekrana postavljena na podu, od kojih je jedan okrenut prema zidu, stvarajući posebnu atmosferu kroz igru svjetla i refleksija. Na prvi pogled, postav djeluje jednostavno i minimalno, no upravo taj minimalizam omogućuje koncentraciju na sadržaj i poruke koje umjetnik prenosi.

 

Fajfrić više od deset godina bilježi tri ključne lokacije u Beogradu koje simboliziraju različite etape urbane transformacije i gentrifikacije. Prva je projekt Beograd na vodi, luksuzni stambeno-poslovni kompleks s karakterističnim staklenim fasadama, okružen reklamama koje obećavaju savršen život koji će se živjeti baš na tome mjestu. Druga lokacija je zgrada Generalštaba, pogođena projektilima tijekom NATO intervencije 1999., djelo znamenitog arhitekta Nikole Dobrovića, čije je stanje podsjetnik na traumatičnu prošlost i nedostatak brige za arhitektonsko nasljeđe. Treća lokacija je filmski set i sama replika Beograda iz 1930-ih, koji je prvobitno služio za svrhe snimanja sada već kultnog filma Montevideo, Bog te video! Prvobitni plan bio je da se nakon snimanja toga filma set prenamjeni u neki vid atrakcije gdje bi se njegovala prošlost grada. Ova tri mjesta postaju simboli promjena u urbanoj matrici Beograda, istovremeno govoreći o složenim procesima zaborava i preustrojstva, ali i ispaštanja. Dok se na jednoj strani grada grade masovni supermoderni poslovno-stambeni kompleksi, u drugom dijelu propada nešto što  bi trebala biti primarna arhitektonska baština grada. Izložba Bojana Fajfarića nije samo vizualna dokumentacija promjena, već i duboka društveno-politička refleksija o doprinosu kapitalističke logike u oblikovanju suvremenih gradova. Njegovi radovi otvaraju pitanje koje nas često ostavlja nemarnima: čega se sjećamo i što odlučujemo zaboraviti?

Fajfrić kroz svoj rad tematizira “sporo nasilje” koje, kako navodi teoretičar Rob Nixon, zauzima vrijeme i prostor, ali često prolazi nezamijećeno – nasilje koje je ekonomske, socijalne i političke prirode, a koje ostavlja duboke ožiljke u prostoru i kolektivnoj memoriji. Projekti poput Beograda na vodi prikazuju se kao obećanje modernog, kvalitetnog života, no ispod površine kriju se procesi društvene nejednakosti i neusmjerene obnove koja briše tragove zajedničke prošlosti. Fajfrić se poziva na poziciju svjedoka te kartografije nasilja, pokazujući heterotopijske prostore u kojima se isprepliću stvarnost, prošlost i zaborav, ali i poziva na kritičko promišljanje o tome kako suvremena društva biraju svoje narative i uklanjaju složene povijesne slojeve. Ova izložba otvara prostor za razmišljanje o tome kako urbani prostori i njihova povijest oblikuju identitet zajednice te potiče na aktivno promatranje i razumijevanje procesa koji utječu na našu svakodnevicu. Fajfrićev pristup je istovremeno intiman i kolektivan, pri čemu na umjetnički način povezuje osobna sjećanja s višeslojnim povijesnim i političkim kontekstima. Kroz dokumentaciju tri lokacije u Beogradu, izložba pokazuje da prostor nije neutralan već mjesto tihog društvenog sukoba, manipulacije i upisivanja novih značenja. Također, izložba ima važnu ulogu u podizanju svijesti o rizicima brzog i nekritičkog razvoj gradova u tranzicijskim društvima, gdje se često gubi povezanost s prošlošću u korist kapitalističkih interesa.

U konačnici, Eagles, Army Headquarters and Football Films nije samo zapis o propadanju i gentrifikaciji Beograda, već snažan poziv na očuvanje kolektivne memorije i kritički otpor prema strukturama koje oblikuju našu budućnost. Izložba postavlja pitanja koja se ne odnose samo na Beograd, već i na svaki grad, lokalitet i zajednicu. Fajfrićev rad podsjeća da svako mjesto ima slojevite priče koje ne smijemo zaboraviti ako želimo razumjeti njegovu pravu dimenziju i društvenu složenost – neraskidivo povezanu s povijesnim, političkim i društvenim kontekstom.

 

Marko Drmać

 

Tekst je objavljen u sklopu edukativnog programa Početnica likovne kritike koji provode umjetnička organizacija Atelieri Žitnjak i udruga Ured za fotografiju u suradnji s portalom Kulturflux i Radio Studentom. Program financira Gradski ured za kulturu i civilno društvo.