Ana Čavić i Neja Tomšič: "A Sea of Myths"

12. 2. – 8. 3. 2024.

Fotografije postava: Ivan Buvinić

Fotografija kao tekst, izvedba, kao priča…

Spojiti naizgled nemoguće, ispričati priču ne samo zbog sadržaja nego i zbog načina kako nas umjetnice uvode u narative koje su prisvojile ili napisale na temelju već istraženog, možda je sažeti prikaz ove izložbe. Kako objediniti umjetničko djelovanje Ane Čavić i Neje Tomšič, a zadržati u fokusu fotografiju koja nam je ionako zajednički interes?

Nejin umjetnički govor o brodovima koji su prevozili opijum poznat nam je otprije pet godina, kad je storytelling perfomans na ovu temu izvela u sklopu Slovenskog vikenda. Ova vizualna umjetnica, pjesnikinja i spisateljica izvedbom čajne ceremonije upoznaje nas sa zaboravljenim epizodama iz svjetske povijesti druge polovice 19. i početka 20. stoljeća, kad su trgovina čajem i opijumom bile među najisplativijima na svijetu. Istodobno je to priča o kontroli koju uvode velike europske kolonijalne sile i moćne privatne korporacije. Svedena na fotografske “dokaze”, ova serija bilježi elemente u prostoru – spomenike, ploče s natpisima, mjesta gdje se nešto dogodilo, a o čemu nam danas uglavnom nedostaju podaci, jer smo ta mjesta uvrstili u svoju svakodnevicu u kojoj rijetko, ako uopće, propitujemo pojedinačne “uloge” iz prošlosti. Posložene u neuvezanu knjigu, te su lokacije fotografski prezentirane na vrlo općenit, rekli bismo neopterećujući način. No teret dolazi iz govora, iz teksta, iz izvedbe za vrijeme koje se na površini pokazuju detalji mikro-povijesti, koje nam je napokon netko trebao izreći u lice.

Vizualno posve drugačiji su radovi Ane Čavić, kolaži i radovi nastali “sjeckanjem” papira, tim tehnikama koje će postfeministička kritika nerijetko pripisati upravo ženama. U čijim rukama škarice nemilosrdno izrezuju nevažno, pa i neželjeno. Što ostaje? Naizgled se čini da nam vizualna poezija može pomoći doprijeti do značenja, no i taj se verbalni izraz uzda u oblik, pri čemu razmake između slova, znakova i riječi nužno podvrgavamo propitivanju. Zapisi su poetski, kao i vizualni prikazi u kojima su uloge prepuštene ženama. Umjetnica je istodobno pripovjedačica koja zbori o ženama na čije likove nailazi u mitovima, narodnim predanjima, bajkama, u legendama i literarnim izvorima. Svojevrsni kontrapunkt vizualnim djelima su poetski zapisi za koje možemo pretpostaviti da prenose govor umjetnice, ali i (imaginarnog) lika koji prikazuje. Sve su opcije, naime, otvorene, a konačno značenje podvrgnuto je subjektivnim procjenama.

Obje umjetnice primjenjuju interdisciplinarne prakse, posežu za radovima drugih, prisvajaju i mijenjaju, aktualiziraju priče iz prošlosti čiji “repovi” ne miruju. Obje se koriste vizualnim taktikama, tekstom, hvataju se za detalje iz prošlosti prevodeći ih u suvremen likovni jezik u središtu kojeg su ljudski odnosi opterećeni kolonijalnom poviješću, zaboravljenim i skrivenim događajima ugrađenima u naše suvremene identitete. Vješto povezujući povijesna razdoblja i geografske prostore, obje umjetnice ukazuju od čega je sazdano suvremeno društvo, posežući da ideosinkratičnim vizualnim i verbalnim ženskim jezikom koji zaziva poželjnog sugovornika.

Sandra Križić Roban

Ana Čavić (1979) je ljubljanska vizualna umjetnica, umjetnica performansa, pjesnikinja i istraživačica koja se bavi praksom samo-objavljivanja temeljenom na izvedbi. U svojoj interdisciplinarnoj umjetničkoj praksi djeluje u različitim poljima i medijima što uključuje papir, umjetničke publikacije, performans, digitalnu animaciju poezije i digitalno potpomognuto izvođenje poezije/pripovijedanje. U novije vrijeme izlagala je i izvodila svoj projekt A thread without end (2017.-), rad u tijeku koji se zasniva na nizu zasebnih storytelling performansa s originalnom poezijom i vizualima u raznim analognim i digitalnim formatima. Također je producirala novu seriju Papercut Poetry (2020.-), zbirku radova u tehnici izrezivanja papira koji funkcioniraju kao vizualna poezija, i novu seriju kolaža koji reinterpretiraju ženske likove iz mitova, legendi, bajki i književnosti za suvremenu publiku Mythopoeias (2020.-). Godine 2023. objavila je knjigu umjetnice Mythopeiasu uzdanju Rostfrei Publishing.

Neja Tomšič (1982.) vizualna je umjetnica čija interdisciplinarna praksa spaja istraživanje s crtežom, videom, poezijom i performansom. Otkrivajući previđene i često skrivene priče iz povijesti, njezina je strast preispitivanje dominantnih povijesnih narativa, istraživanje posebnosti i stvaranje situacija u kojima se mogu oblikovati nova razumijevanja sadašnjosti. Posljednjih sedam godina na međunarodnoj razini izvodi projekt Tea for Five: Opium Clippers. Njezina knjiga umjetnice Opium Clippers (u izdanju Rostfrei Publishing, 2018.), nagrađena je kao najbolja slovenska knjiga umjetnika 2017./2018. i za najbolji književni dizajn na Slovenskom sajmu knjiga. Suosnivačica je grupe Nonument, umjetničkog kolektiva koji mapira, arhivira i intervenira u zaboravljene, napuštene ili srušene spomenike, javne prostore i zgrade iz 20. stoljeća koji su doživjeli promjenu značenja.