Gdje mi živimo

U najavi izložbe koja se 10. svibnja 2015. godine otvara u Fotogaleriji Lang u Samoboru, Marko Ercegović zapisao je sljedeće:

“In Alain de Botton’s The Architecture of Hapiness there is this: ‘What can you believe where?’ That is the issue that drives every artist – to make a place where you can believe important things.”
Robert Adams, 2008.

Od nedavno, živimo u novom kvartu. Upoznajem se s njim fotografirajući ga: utoliko je ovo serija u snalaženju.
Zanima me koliko me to novo okruženje mijenja, što će se s mojim fotografijama dogoditi ili se već događa.

Igrom slučaja, preseljenje se događa u trenutku kada započinje nekoliko istovremenih velikih tranzicija u našoj obitelji i cjelokupnom okruženju. Ne znam što je od toga zabilježeno – fotografijama treba vremena.
Kvart je odavno nedovršen i fermentira u ekonomskoj krizi. Zgrade su raznolike (pomiješane u čudnoj urbanizaciji), a priroda je zapuštena na lijep način. U kaotičnoj konstelaciji cesta i puteva, kuća i zgrada, fotografiranje je kao rukovanje s prizorom: upoznajem se s prečacima, stablima, jutarnjim i popodnevnim svjetlom.
Nemam potrebu prikazati ga (izvještavati – zanimaju me i detalji i ljudi i birtije i dućani).
U ovom trenutku, kaos je najbitniji.

Za mnoge Markove fotografije mogli bismo reći da znamo gdje ih je snimio. Vjerojatno se i krećemo sličnim putanjama, no njegov će nas pogled često iznenaditi. U njemu prepoznajemo iskustveno svjetlo kojim će vješto naglasiti razliku između već viđenog i onog “ekskluzivnog”, a što karakterizira Ercegovićev stil. Ili se on promjenom adrese možda promijenio? Provjerite na izložbi koja se uskoro otvara u samoborskoj Fotogaleriji Lang.