Luka Pešun u Galeriji Spot – ”Wiped Clean” (9. 9. – 2. 10. 2024.)
Galerija Spot i Ured za fotografiju pozivaju na otvorenje izložbe Wiped Clean umjetnika Luke Pešuna, a koje će se održati u ponedjeljak, 9. 9. s početkom u 19:00 sati. Prilikom otvorenja izložbe zakazano je vodstvo kustosice Marte Radman i razgovor s autorom, a predavanje Martina Kuhara o povijesnoj medicinskoj fotografiji održat će se u srijedu, 18. 9. u 19:00 sati u Galeriji Spot kao dio popratnog programa. Izložba ostaje otvorena do 2. 10. 2024.
Luka Pešun, “Wiped Clean”, 2024.
Luka Pešun posvetio je projekt “Wiped Clean” svojim tetama, Kseniji i Marini, koje su doživjele privremenu amneziju. Njihov privremeni gubitak sjećanja za njega je značio nešto mnogo dublje od medicinskog fenomena – bio je to susret sa strahom od zaborava, s nečim nalik smrti, ali ne smrti kao kraja života, već smrti kao odsutnosti u tuđem pamćenju. Luka nije bio zabrinut samo za njih, već i za sebe, bojeći se da ga se one više neće sjećati. Taj strah, pomalo sebičan i egocentričan odražava koliko nam je svima važno biti prisutan u sjećanjima onih koje volimo. Kao što je Kseniji i Marini privremeno oduzeta svijest, tako je Luka osjetio da mu je oduzeto pravo na prisutnost u njihovim umovima.
“Wiped Clean” preispituje značaj sjećanja kroz prizmu filozofskih koncepata poput Lockeove tabule rase i Maljevićeve slike “Bijelo na bijelom”, na tragu kojih autor galeriju pretvara u čisti prostor, u metaforu za gubitak i obnavljanje identiteta. Projekt kombinira fotografiju i VR tehnologiju kako bi dočarao fenomen kratkoročnog gubitka pamćenja. Inspiriran je osobnim pričama Luke i njegovih teta te vodi posjetitelje kroz iskustvo gubitka sjećanja – uranjanju u svijet kroz VR naočale, u isti prostor u kojem predmeti i ljudi momentalno nestaju, baš kao što su u sjećanjima Lukinih teta nestale pojedine epizode života. Filozofske ideje poput Derridine metafizike prisutnosti i sindroma lažnog sjećanja djeluju kao referentne točke u propitivanju nestalnosti i subjektivnosti sjećanja. Derridina teorija dekonstrukcije pokazuje u kojoj mjeri je naša percepcija stvarnosti, a time i sjećanja, podložna destabilizaciji i promjeni, dok sindrom lažnog sjećanja otkriva koliko lako vanjski utjecaji mogu stvoriti uspomene koje se čine stvarnima, iako su potpuno izmišljene.
Tako je u galerijskom prostoru, umjesto Pešunovih autorskih fotografija, na zidu fotografija Lukinih teta, a na stolu se nalazi fragmentirana foto-slagalica koja uključuje Lukine vlastite uspomene, dodatno naglašavajući temu gubitka sjećanja i reflektirajući kako se umjetnik nosi s tim iskustvom. MRI snimka glave i mozga jedne od njih ne samo da prikazuje fizičku i medicinsku dimenziju stanja, već otvara pitanja o tome gdje se sjećanje zapravo nalazi, kako se sprema, mijenja i gubi. Projekt također istražuje paradoks da, iako je riječ o samostalnoj, autorskoj izložbi fotografija, Luka kao fotograf nije autor nijedne izložene fotografije. Pritom je, kao autor koncepta, pažljiv u odnosu na ovaj, primarno osoban i intiman materijal, poštujući privatnost i pristanak onih koje prikazuje. Gledatelj postaje dio tog svijeta, a stavljanjem i odlaganjem VR naočala – pri čemu kao da na trenutak nestaje – ostavlja iza sebe samo prazan prostor i obiteljsku fotografiju teta na zidu galerije – most između stvarnog i virtualnog, između dviju stvarnosti koje ne mogu istovremeno postojati. Taj trenutak odsutnosti i praznine nastoji odraziti iskustvo njegovih teta koje, kada im se pamćenje vratilo, nisu imale nikakav trag o onome što su proživjele tijekom amnezije. Upravo stoga prostor postaje ključni element rada – jedini prostor koji svi zaista poznajemo je onaj u kojem se trenutno nalazimo.
Iskustvo je to koje ne samo da uklanja tjelesnost gledatelja, već ga lišava i refleksije, pojačavajući osjećaj odvojenosti od stvarnosti koju je tek napustio. Pritom slušalice, koje emitiraju bijeli šum, dodatno naglašavaju izolaciju, čineći razliku između stvarnog i virtualnog svijeta još izraženijom. “Wiped Clean” nije samo izložba; to je slojevito i osobno putovanje u razumijevanje moći i krhkosti sjećanja. Luka Pešun koristi VR tehnologiju i obiteljske priče kako bi stvorio iskustvo koje nas poziva da preispitamo kako sjećanja oblikuju naš identitet i kako ta sjećanja, kad ih izgubimo ili kad postanu lažna, mogu značajno utjecati na našu percepciju sebe, izazivajući nas da se suočimo s krhkošću vlastite prirode postojanja.
Marta Radman
Luka Pešun (Zagreb, 1990.) u svojem umjetničkom radu koristi medij fotografije kako bi istražio teme identiteta, obitelji i pripadanja, a u suštini se bavi kontekstom i načinom na koji promjena istog mijenja čitanje. Studirao je modni dizajn na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i diplomirao fotografiju na Akademiji dramske umjetnosti 2019. godine. Dobitnik je Rektorove nagrade, 2016.
Sudjelovao je na raznim grupnim i samostalnim izložbama. Diplomski rad “Radite to u svoja četiri zida” izlaže 2019. u Galeriji f8 ADU te u sklopu festivala Poreč Dox, te 2022. u Puli u sklopu manifestacije Proces 2022. Fotografija iz diplomske serije bila je izložena na billboardu u Zagrebu 2020. godine u sklopu programa Ploha/Površina 6. Dio šireg ciklusa fotografske serije Domestic izlaže 2021. u Splitu u sklopu programa qIZLOŽBE te zatim iste godine u Puli na poziv udruge Proces. Isti rad predstavlja 2022. godine zagrebačkoj publici na 36. Salonu mladih u sklopu tematske cjeline “Paraziti”. Na grupnoj izložbi Then and Again. Rethinking Ritual in Contemporary Balkans u Thessalonikiju, Grčkoj predstavlja rad Dodir.
Popratni program
- Otvorenje i vodstvo izložbom
9. 9. 2024., 19:30, Galerija Spot
- Predavanje Martina Kuhara o povijesnoj medicinskoj fotografiji
18. 9. 2024., 19:00, Galerija Spot
Trajanje izložbe
- 9. 9. – 2. 10. 2024.
Realizacija izložbe i rad Ureda za fotografiju omogućeni su sredstvima Ministarstva kulture i medija RH, Grada Zagreba i Zaklade Kultura nova.
This post is also available in: English