O fotografskoj ljepoti svakodnevice
Netko mora po prirodi biti originalan da bi mogao nešto na originalan način preuzeti od uzora. U ovom trenutku u umjetnosti nisam vidio ništa revolucionarno i novo u posljednje vrijeme da me barem određeni dio nekog rada nije potaknuo na razmišljanje otkud je referenca jer referenca uvijek postoji. Može svatko biti fotograf, ali ne može svatko prepoznati ono što ja nazivam kustoskim djelom. Fotografi su kustosi, i sebe smatram kustosom. Ne drugih autora, nego sebe.
Završio si preddiplomski studij na Akademiji dramskih umjetnosti (smjer snimanje)? Koje su prednosti poznavanja snimanja u bavljenju fotografijom?
Snimanje je dio samog programa BA studija i svi ga moraju proći u prve tri godine studiranja. Proces snimanja je drugačiji od fotografiranja i sigurno sam kroz snimateljske vježbe za vrijeme studija naučio nešto više o prirodi i estetici svjetla i kadriranja.
Što ti je omiljeno kod fotografije? Što ti se čini važnim dočarati?
Fotografiranje ljudi i ljudskog ponašanja. Meni je nekako najdojmljivije ljudsko okruženje, zanimljivije i apsurdnije. Bilo bi interesantno ljudima ulaziti u stan i dokumentirati dosadu, svakodnevne aktivnosti koje svi radimo u naša četiri zida daleko od očiju javnosti, ali ne može se. Kod fotografije mi je važno prikazati jednostavnost, atmosferu, trenutak, a uz to važna mi je, naravno, i estetika same fotografije.
Što znači prikazati atmosferu?
Za mene je to trenutak koji želim prezervirati i pokazati ga drugima. Ne mogu to točno opisati, kada se poslože sve komponente, naprosto mi se u glavi javi glas koji kaže „klik“.
Tvoja serija fotografija „Izloženi“ koja sadrži „uhvaćene“ portrete ljudi u privatnim automobilima u njihovoj svakodnevici, na ulici, dok čekaju u prometu, na semaforu, na povratku s posla i slično problematizira izloženost ljudi u javnom prostoru (pogledu tvoje kamere ili fotoaparata). Jesu li neki od njih uočili da ih fotografiraš? Kako si uspio postaviti sve fotografije u isti kadar? Gdje su nastale te fotografije?
Ljudi me nisu primijetili i cijeli je smisao serije da ljudi ne znaju da ih fotografiram. Fotografije su nastale na potezu od koncertne dvorane Lisinski do trgovačkog centra Avenue Mall i nazad, snimane su u popodnevnim satima zbog kvalitete samog svjetla na semaforu što mi je olakšalo samo kadriranje i ujednačavanje cijele serije.