Poslije tišine Maše Bajc u galeriji Živi Atelje DK

Ovogodišnji izlagački program galerije Živi Atelje DK započinje u srijedu, 18. siječnja u 19 sati, otvorenjem samostalne izložbe Poslije tišine fotografkinje Maše Bajc.

Maša Bajc Kamenjak

U predgovoru izložbi o radu i zanimljivom pristupu mediju fotografije Maše Bajc povjesničarka umjetnosti Ana-Marija Petričević kaže:

Serija Poslije tišine je u svojoj esenciji testament vremenu, prostornosti, osjećaju, i smrtnosti. Maša Bajc u nizu fotografija predstavlja nelinearno istraživanje vlastite slobode i ideje utočišta, s potragom i pitanjem gdje su granice naše vlastite percepcije prostora i realnosti, i što ih izgrađuje. U svemu tome je stvorila radove koji egzistiraju u jednom naoko paradoksalno opipljivom, realnom, doživljajnom ali i dalekom, efemernom svijetu.

Maša Bajc Dim

Promatrajući Mašine fotografije, teško se oteti dojmu kako postoje kao suspenzije momenata koji su na rubu pokreta, a čije se postojanje može osjetiti jer nisu samo vizualni podražaj koliko i opipljiv i zvučan. No svako dublje promatranje stvara i isprepliće također sjajan trenutak samosvijesti – tihi moment hipersenzibilnog i hiperrealnog osjećanja prostora oko sebe ali i samog sebe, osjećaj koji je istovremeno apstraktan i vrlo realan. Taj meditativni aspekt je ujedno i temelj ovih radova jer otvara prostor za utočište, prostor za istraživanje, za kontemplaciju i imaginaciju, gdje vrijeme postaje svjedok. Ali vrijeme ujedno dobiva i višestruku simboliku koja prolazi kroz dodirne točke s prirodom, smrtnošću i prolaznošću. Ovo je fenomen koji je možda najbliže opisala Susan Sontag: «…Fotografije su memento mori. Fotografirati je sudjelovati u nečijoj smrtnosti, ranjivosti, promjenljivosti. Upravo kroz izrezivanje i zamrzavanje tog trenutka sve fotografije svjedoče nemilosrdnom taljenju vremena…». Vrijeme ovdje postaje dio te smrtnosti, a smrtnost dio prirode, stvarajući i svojevrsni elementarni krug života. Priroda u Mašinim fotografijama vlada kao most između realnosti i unutarnjeg stanja, u kojem svi elementi (vode, vatre, vjetra, zemlje) simbolično predstavljaju senzorna, taktilna, ali i meditativna iskustva koja grade imaginarne prostore, mjesta za pronalazak kontemplacije u unutarnjem stanju i u trenutku tišine.

Maša je u svojim radovima zaokružila bezvremensku povezanost čovjeka s prirodom, u kojoj trenutak nakon tišine postaje upravo onaj kada mi jesmo, i svijet (naš unutarnji ili vanjski) promatramo u najzornijem stanju.”

Maša Bajc Kiša

Maša Bajc rođena je 1980. godine u Čakovcu. U svojoj umjetničkoj praksi najviše koristi fotografiju i srodne medije. Njen se rad često temelji na osobnom iskustvu poimanja prirode i prostora te svijeta koji nas okružuje. Diplomirala je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Fotografiju je magistrirala 2010. na Rochester Institute of Technology u Rochesteru, savezna država NY, gdje stječe diplomu MFA in Imaging Arts. Izlagala je na samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Zaposlena je kao asistentica na Katedri za fotografiju Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu. Članica je HDLU.