U utorak, 21. listopada 2025., u 12 sati u KIC-u RS Makedonije u Hebrangovoj ulici 4 u Zagrebu održat će se promocija knjige U potrazi za fotografima Arsovskima, a do 10. studenog 2025. na istoj lokaciji će se moći pogledati istoimena izložba. Projekt je rezultat suradnje Muzeja za umjetnost i obrt iz Zagreba i Muzeja grada Skoplja. Autorice izložbe su dr. sc. Iva Prosoli, mr. sc. Tatjana Gjorgjiovska, Olivera Džartovska Tačevska i mr. sc. Slavica Hristova.
Elektrofot, portret mlade žene (Nada), 1935.
Iz najave izložbe:
“Fotografsko – umjetnička obitelj Arsovski svojom djelatnošću predstavlja važnu poveznicu između Hrvatske i Makedonije. Najpoznatiji član obitelji jedan je od pionira hrvatskog grafičkog dizajna Mihajlo Arsovski. Manje je poznato da on potječe iz makedonske fotografske obitelji, koja je kroz dvije generacije imala fotografski atelijer u centru Skoplja. Prvi poznati član obitelji (ovisno o političkim prilikama u Makedoniji članovi obitelji potpisivali su se kao Pop-Arsov, zatim Pop-Arsić, Arsić i Arsević) bio je Vasil Pop-Arsov, fotograf i učitelj, koji je već početkom 20. stoljeća u centru Skoplja otvorio fotografski atelijer. Naslijedili su ga 1926. godine sinovi Konstantin (Kosta) i Vladimir, koji su najprije djelovali pod imenom Braća Arsić, a početkom 1930-ih otvorili drugi atelijer, pod nazivom Elektrofot. Nakon Drugog svjetskog rata Konstantin se s obitelji seli u Zagreb, u kojem otvara fotografsku radnju istog imena koju vodi do 1957. godine, dok Vladimir odlazi u Pariz.
Kroz istraživanja arhiva, muzeja i privatnih ostavština rekonstruirana je povijest obitelji i njihova značajna uloga u razvoju profesionalne i amaterske fotografije na makedonskom prostoru. Fotografije Arsovskih odlikuju se iznimnom tehničkom kvalitetom i dokumentarnom vrijednošću. Njihov opus obuhvaća više tematskih cjelina: urbane prizore starog Skoplja, kršćanske spomenike u okolici grada, tradicijske običaje, poljoprivredne poslove, žetvu i seoske sabore. Također svjedoči o modnim, društvenim i kulturnim obilježjima međuratnog Skoplja te istodobno čuvaju kolektivnu memoriju grada i države te njihovih stanovnika. Prilikom istraživanja, osim osnovne priče o fotografskoj djelatnosti jednog profesionalnog fotografskog studija u Skoplju između dva svjetska rata, za vrijeme Drugog svjetskog rata, te nakon njega u Zagrebu, pokazala se i usporedna priča o turbulentnom političkom vremenu, snalaženju profesionalnih fotografa s obzirom na društvene, ekonomske i političke okolnosti, kao i prilike u kulturi te posebice profesionalnoj i amaterskoj fotografiji u Makedoniji. Najveći broj fotografija u obiteljskom je vlasništvu, dio se čuva u Muzeju grada Skoplja, dok se nekoliko fotografija nalazi u Makedonskom centru za fotografiju. Istraživanjem opusa fotografa iz obitelji Arsovski čije je stvaralaštvo do danas bilo gotovo u potpunosti nepoznato nadopunjen je važan segment povijesti makedonske i hrvatske fotografije.”
Braća Arsić, “Ohridski ribari”, oko 1935.
Izložba je realizirana kao zajednički projekt između MUO, MGS i KIC-a RS Makedonije u sklopu programa obilježavanja 145. godišnjice MUO. Kustosice izložbe su dr. sc. Iva Prosoli i Petra Galović. Knjiga je dvojezično (hrvatsko-makedonsko izdanje) nastala kao rezultat suradnje Muzeja za umjetnost i obrt i Zagreba i Muzeja grada Skoplja. Uz autorice projekta, tekstove su napisali Dejan Kršić, koji potpisuje i dizajn, te Robert Jankuloski, a recenzenti su dr.sc. Hrvoje Gržina i dr. sc. Ljupčo s. Risteski.
Iz teksta Ive Prosoli:
“Povod za istraživanje fotografske obitelji Arsovski bio je poziv Dejana Kršića od prije gotovo tri godine, koji je priređujući nedavno objavljenu monografiju o Mihajlu Arsovskom na uvid dobio fotografije iz obiteljske ostavštine. Prema obiteljskoj predaji one potječu od oca i djeda već spomenutog pionira grafičkog dizajna u Hrvatskoj, koji su u Skoplju do kraja Drugog svjetskog rata, a zatim u Zagrebu od 1947. godine držali fotografsku radnju naziva Elektrofot. U tom trenu, to su bile jedine poznate činjenice, uz podatak da je Mihajlov otac, Kosta, krajem 1950-ih iz Zagreba odselio u Njemačku, te je imao (vjerojatno) starijeg brata. Većina sačuvanih fotografija prikazuje arhitekturu, spomenike Makedonije, makedonske narodne nošnje i generalno snimke etnografske tematike te studijske snimke. Sve su izuzetno visoke kvalitete i odaju rad vrhunskih profesionalnih fotografa, čije djelovanje ranije nije bilo obrađeno u povijesti ni hrvatske niti makedonske fotografije. Također nisu bili poznati podaci o točnom razdoblju njihova djelovanja, osnivanju, rasponu djelatnosti, kao ni o suradnicima, naručiteljima, niti eventualnim izložbama na kojima su sudjelovali.”
Detalje o izložbi i knjizi potražite ovdje.
