Karlovačka udruga KA-MATRIX i Ured za fotografiju pozivaju na fotografsku radionicu Željeznički Karlovac 2025. pod vodstvom fotografa i snimatelja Jasenka Rasola, koja će se održati u nedjelju, 21. rujna 2025., u 11:00 sati na Željezničkom kolodvoru Karlovac, u okviru programa Nova kultura _ Hibridni grad 025.
Jasenko Rasol, “O mjestima koja smo zaboravili”, 2025.
Radionica se održava u sklopu umjetničkog istraživanja O mjestima koja smo zaboravili Jasenka Rasola, koje je financijski podržao Ured za fotografiju, a tematski se odnosi na povijest i transformaciju javnih prostora u kontekstu društveno-kulturnih promjena, s posebnim naglaskom na fotodokumentiranje industrijskog, vojnog i društvenog nasljeđa te obilježja postindustrijskog vremena. Program uključuje uvodni teorijski dio, praktični rad male grupe polaznika koji će, uz stručno vodstvo, dokumentirati prostore kolodvora, a u drugoj fazi odabrani radovi bit će predstavljeni na zajedničkoj izložbi u Galeriji ZILIK.
Sudjelovanje je besplatno, broj mjesta ograničen, a prijave se primaju putem e-maila info@ka-matrix.hr, na broj mobitela 095 444 6880 ili putem WhatsApp grupe KA-MATRIX. Više o događanju potražite ovdje, a o umjetniku na popisu autora na našem portalu Suvremena hrvatska fotografija.
Jasenko Rasol, “O mjestima koja smo zaboravili”, 2025.
O projektu:
Umjetnički projekt O mjestima koja smo zaboravili bavi se istraživanjem industrijskog nasljeđa grada Karlovca i fenomenom deindustrijalizacije koji se u Hrvatskoj odvija intenzivno posljednjih tridesetak godina. Za razliku od obalnih gradova, gdje su napuštene industrije često zamijenjene turizmom, kontinentalni gradovi – poput Karlovca – suočavaju se sa stagnacijom i sporim, često nesnalažljivim prijelazom iz zapuštenih industrija u nove, tržišno održive proizvodne grane.
Polazišna točka istraživanja bila je identifikacija nekoliko preostalih lokacija industrijske arhitekture 19. i 20. stoljeća koje nisu u potpunosti srušene ili transformirane. Bivša vojarna Luščić prvi je primjer, no zbog intenzivnog procesa rušenja (srušeno je više od 30 objekata i 15 hala) zbog kojeg od izvornog kompleksa nije ostalo gotovo ništa te priprema za izgradnju prometnica, poduzetničkog inkubatora i obrazovnih ustanova financiranih EU sredstvima – pri čemu je prostor u tom prijelaznom periodu ustupljen na upravljanje udrugama civilnog društva, lokacija je isključena iz daljnjeg istraživanja i fotografiranja.
Sljedeća je lokacija bivša vojna bolnica (“Bosanski magazin”) u centru grada – zapušteni kompleks u kojem se planira izgradnja studentskog restorana i doma kako bi se u grad mogao smjestiti veći broj studenata, također uz podršku EU fondova. Projekt je još u fazi pripreme i čeka konačno odobrenje financiranja.
Središnji i najvažniji dio istraživanja zauzeo je Željeznički kolodvor Karlovac, izgrađen između 1863. i 1865., a preuređen 1903. prema projektu Ferenca Pfaffa i zagrebačkih graditelja Honigsberga i Deutscha. Kolodvor se smatra jednim od najljepših i najočuvanijih u Hrvatskoj te vrijednim primjerom industrijske arhitektonske baštine. Usporedbom današnjeg izgleda s fotografijama iz 1910-ih, vidljivo je da je kolodvor u velikoj mjeri očuvao svoj izvorni izgled, unatoč smanjenom prometu i zapuštenosti. Kompleks obuhvaća kolodvorsku zgradu, skladišta, vatrogasne i radioničke objekte, vodotoranj i remizu – dio je i dalje u funkciji, dok je dio prepušten propadanju, ali nije devastiran. Cijela lokacija zaštićeno je nepokretno kulturno dobro što sprejčava potpuno propadanje.
Projekt je uključio istraživanje dostupne stručne literature (koje je vrlo oskudno jer su industrijska i prometna arhitektura tog razdoblja slabo obrađene) te fotografsko dokumentiranje zatečenog stanja glavne zgrade i pratećih objekata. Željeznički kolodvor promatran je kao rijedak relikt prošlog vremena koji i danas “govori” o sadašnjosti – posebno zato što je još uvijek u funkciji, vlakovi prolaze, ljudi putuju, a svakodnevica se odvija unutar ovog povijesnog prostora.
U sklopu istraživanja autor je razgovarao i sa zaposlenicima kolodvora. Njihove teme uglavnom su bile vezane uz egzistenciju i socijalne uvjete, dok su rijetko govorili o vrijednosti samog objekta ili njegovoj budućnosti. Ova činjenica dodatno pojačava dojam društvene nebrige za ovakvu vrstu kulturne baštine.
Jasenko Rasol, “O mjestima koja smo zaboravili”, 2025.
Jasenko Rasol, “O mjestima koja smo zaboravili”, 2025.
Jasenko Rasol, “O mjestima koja smo zaboravili”, 2025.
Jasenko Rasol, “O mjestima koja smo zaboravili”, 2025.
