Pridružite se otvorenju izložbe If This Is True, What Else Must Be? umjetnice Sanje Bistričić Srića, uvrštene na popis autorica na našem portalu, koje će se održati u srijedu, 3. rujna 2025., u zagrebačkoj Galeriji Prozori. Riječ je o multimedijskoj instalaciji koja će se moći pogledati do 21. rujna 2025., a više o programu potražite ovdje.
Sanja Bistričić Srića, “If This Is True, What Else Must Be?”
Petra Dolanjski Harni u predgovoru piše:
“U središtu ove multimedijalne instalacije je umjetnička knjiga sastavljena od pitanja koja autorica preuzima iz različitih modnih časopisa. Pritom je sama zauzela više perspektiva – ona je i sakupljačica, i čitateljica, i prepisivačica, i autorica – pa u sIjasetu ovih uloga izdvaja pitanja da bi ih presložila, izmjestila, oduzela im kontekst i lišila ih odgovora te ih spojila, zašila i okupila u nekoj novoj formaciji, stvorivši hibridno vizualno-tekstualno tkivo. I dok u svom originalnom kontekstu ona podržavaju i grade određenu estetiku, definiraju poželjna tijela, izdvajaju odnose za koje se zanimaju (prijateljske, ljubavne, poslovne), podupiru afekte poput prinuđenog osjećaja sreće, zadovoljstva ili uspjeha kao imperative, izmještena postaju tek znak bez označitelja na koji se mogu osloniti. Fluidni plutajući fragmenti, lingvistički ostaci koji svjedoče o nestabilnosti značenja, spekulativnoj naravi jezika i njegovoj ulozi u oblikovanju promjenjivih društvenih reprezentacija. (…)
U eseju Smrt autora, Barthes piše da značenje teksta ne proizlazi iz intencije autora nego iz čitateljske aktivnosti. Ovdje je ona dovedena do svojih krajnjih konzekvenci. Naime, autorica ne nudi objašnjenje, ne ostavlja prostor za odgovor nego naznačuje vlastitu poziciju, ali tek kao jednu od mogućih, koristeći se grafičkim, vizualnim i semantičkim mogućnostima. No kako nijedan odnos ne dolazi bez ostataka, tako ni ovaj. S jedne strane i sama uronjena u svijet modne fotografije, istovremeno se iz njega izmiče, pa iz ove rubne pozicije uspostavlja relaciju – ulazi u dijalog. (…)
Nepokretne slike iz časopisa autorica oživljava u videima projiciranima u prostoru na kojoj se izmjenjuju kadrovi pokrenutih i manipuliranih fotografija čiji ritam kreira priču – osobnu i kolektivnu, fikcionalnu i stvarnosnu – još jednom potvrđujući rascijepljenost kao početnu točku i pokušaj da je u radu prevlada. Da ju razloži, učini vidljivom, razumije ili makar još jednom dovede u pitanje.”
