Stvarnosni okvir slike Tihomira Pintera
O izložbi Kemija slike Tihomira Pintera u Galeriji Jakopič u Ljubljani piše Sandra Križić Roban
Izuzetno zanimljiva, retrospektivna izložba Kemija slike Tihomira Pintera, slovenskog fotografa hrvatskog porijekla, priređena je u Galeriji Jakopič u organizaciji Muzeja i galerija grada Ljubljane. Njezina repriza najavljena je za proljeće 2018. u Gradskom muzeju Bjelovara, rodnom gradu autora.
Crnobijela estetika Pinterovih fotografija skladno se ugrađuje u važne dionice poslijeratne evropske fotografije, lišena nostalgije koju bismo joj već zbog same tehnike mogli pripisati. Zanimljiv životni put odredio je okvir unutar kojeg se formirala osobita kombinacija farmacije, biokemije i fotografije, a čija je znanja Pinter paralelno usvajao. Sudjelovao je u radu fotoklubova gradova u kojima je svojevremeno živio i radio, bilježeći na nizu snimaka situacije s kojima lako uspostavljamo komunikaciju, shvaćajući brojne okolnosti koje su utjecale na njegov pogled. Skrupuloznost u pristupu, temeljito istraživanje i rafinirana estetika vrlo vjerojatno proizlaze i iz njegove “prave” profesije, znanstvenog pristupa koji ne podliježe brzini već autoru omogućuje upuštanje u studiozna razmatranja sadašnjosti.
Pinter snima raznovrsne radne ambijente. U njegovom fokusu osobito su zapaženi radnici u zeničkoj metalurškoj industriji. No dok bi mnogi drugi u zadanim okolnostima fotografije opteretili nostalgičnim prizvukom, Tihomir Pinter iznalazi način kako individualizirati subjekte bez da pritom inzistira na njihovim portretima. Ukazuje na radni okoliš, dehumanizirano mjesto koje je desetljećima funkcioniralo kao stabilan, iako težak, izvor prihoda. Kontrastira zatamljene prednje planove sa snažnim prodorima svjetla u stražnjim dijelovima kadra, naglašavajući dvije posve oprečene situacije: teške radne okolnosti i imaginarni prostor slobode u koji radnici stupaju nakon što će napustiti radno mjesto.
Ne snima samo radnike u tvornicama, nego i kulturne djelatnike u njihovim radnim ambijentima – atelijerima – ispred radova u koje su uložili mnogo rada, ne znajući hoće li itko prepoznati to u što su se upustili. U obje situacije Tihomir Pinter ostaje suzdržan, iako je njegov objektiv aktivno prisutan u kadru; ulazi u pojedinosti i prenosi znanja o mnogim nedoumicama pred kojima su se umjetnici našli. I u radničkim ambijentima ponaša se na sličan način, nikad ne prešavši imaginarnu liniju koja bi – da je bila aktivirana – donijela niz podataka i odvela i njega i nas posve drugim značenjskim smjerom.
Osobito su mu uspjeli snimci struktura raznih materijala. Na taj način nadovezuje se na struju autora koji na svojim fotografijama prenose egzistencijalna iskustva kao posljedice Drugog svjetskog rata, a što je na području evropske fotografije razvidno pedesetih i šezdesetih godina. Uz dokumentarni pristup, Pinter u ovim fotografijama postiže efektne vizualne igre zanimljivih ritmova, koje u pojedinim primjerima možemo dovesti u vezu i s novotendencijaškim optičkim istraživanjima.
Kvalitetna modernistička fotografija Tihomira Pintera dobar je razlog za posjet Ljubljani, ili najava proljetnog odlaska u Bjelovar. Tom prilikom moguće je podsjetiti se da na kvalitetu snimka utječu podjednako i sam predmet fotografije, kao i detalj, okvir, vrijeme i mjesto snimanja. A oni se u pojedinim seminalnim Pinterovim radovima, poput pogleda na ljubljansku ulicu snimljenog dok je autor stajao iza masivne kvadratne konstrukcije pročelne reklame, uravnotežuju po nekoj unutrašnjoj logici. Koja govori o njegovu interesu za trajni i privremeni okvir ljudske egzistencije te stvarnost kao temeljni kriterij na kojem inzistira u svom radu.
Sandra Križić Roban, prosinac 2017.