All the world’s a stage – Bijeli medvjed Sheng-Wen Loa

O izložbi “Bijeli medvjed” Sheng-Wen Loa u Galeriji Greta piše Renata Filčić.

 

Mali prostor galerije Grete ugostio je prvo događanje ovogodišnjeg Međunarodnog festivala fotografije Organ Vida – izložbu Bijeli medvjed / Polar Bear tajvanskog fotografa Sheng Wen Loa (1987.) s adresom u Nizozemskoj. Izglasan kao pobjednik prošlogodišnjeg recenzija portfolija od strane značajnih imena fotografskog svijeta (Louise Clements, Kristin Dittrich, Erik Vroons, Natasha Christia, Sandra Vitaljić) Sheng Wen Lo ovim ciklusom uveo nas je u ovogodišnju festivalsku temu: Novi građani / New Citizens.

 

 

Od 2014. godine Sheng Wen Lo obišao je 26 europskih i kineskih lokacija snimajući polarne medvjede u zoološkim vrtovima. Iako fototapete na vanjskim prozorima galerije s prikazom bijelog medvjeda u krupnom planu s igračkama promoviraju zabavu i bezbrižnost životinja u ljudskom okruženju, riječ je drastično izrezanim dijelovima Sheng-Wen Loovih fotografija. Sama izložba ukazuje na drukčiju dimenziju života u zoološkim vrtovima.

Prikupljene ulaznice kolažirane oko uvodnog teksta izložbe prikazuju polarne medvjede kao egzotičnu atrakciju, a zapravo egzotičnog novog građanina, izmještenog i neprilagođenog. Već sam naziv bijeli ili polarni medvjed sugerira geografsku nepripadnost prostoru u kojem se nalazi. Svojim krznom, na fotografijama bijelim ili prljavo bijelim, najočitije signalizira zahtjevnost uvjeta za ugodan boravak.

 

 

Česta nezadovoljenost tih uvjeta vidljiva je na izloženim radovima u Galeriji Greti, 6 fotografija i 2 video rada koji čine tek mali dio ciklusa u nastajanju. Najdominantniji i najpotresniji rad izložbe osmominutni je videorad izrađen posebno za zagrebačku ediciju ovog ciklusa. U posjetu zoološkom vrtu većina posjetitelja kratko se zadržava kod svake životinje. Sheng-Wen Lo satima bilježi 1 dan medvjeda, a zapravo apsurdnu, razoružavajuću repetitivnost njihovih kretanja. Nizanjem snimki ubrzanih od 6 do 8 puta akcentuira ujednačenost bizarnog ponašanja polarnih medvjeda bez obzira na lokaciju zoološkog vrta te prenosi osjećaj duboke psihičke i mentalne uznemirenosti medvjeda na promatrača.

 

 

Šest fotografija mnogo suptilnije komunicira poruku Sheng-Wenova ciklusa. Ne podilazi promatraču naviklom na nationalgeographic prikaze: ne snima medvjede frontalno, izbliza ili s neutralnom pozadinom kako bi objekt snimanja došao do izražaja. Iako medvjedi čine centar svake fotografije i snimke, njihov su tek mali dio. Nositelji fotografija zapravo su raznoliko oblikovana staništa. Zbog širokog kuta snimanja živo smo svjesni ograničenosti staništa i njegove (ne)veličine. Suho, golo betonsko tlo, oslikane stijene ili čak i pustinjski ambijent omeđuju željezne i staklene konstrukcije. Fotografije tako vještački stiliziranih staništa djeluju naslikano – kao umjetna, jeftina kulisa. Tome doprinose i objekti s kojima Sheng zatječe bijele medvjede: plastične boce, automobilske gume ili plosnata silueta tuljana na vodi, redom strani objekti životinjskom svijetu u divljini.

Umjetna simulacija sjevernjačkog ambijenta i apsurdna igračka poput siluete tuljana, životinju koju bijeli medvjed rođen u zatočeništvu najvjerojatnije nikad nije vidio, iluzija je namijenjena ne polarnom medvjedu već publici. Brojni otvori sa znatiželjnim posjetiteljima neprestano panoptikonski izlažu medvjeda pogledima. Stanište medvjeda je pozornica, a njegov monoton život insceniran. Sam autor život je medvjeda u takvim uvjetima usporedio s filmom The Truman Show (1998.).

 

 

Dok je u videoradovima polarni medvjed sučeljen publici, na fotografijama gotovo smo je nesvjesni zbog fokusiranja na staništa. Zbog izdignutog kuta snimanja i širine koju se pokušava zahvatiti promatrač ne usvaja osjećaj da je dio publike. Posljednja fotografija u nizu, na izlasku iz galerije, jedini je frontalni prikaz medvjedovog staništa, a fotografiranjem iz publike vidljive na fotografiji  otkriva se pozicija promatrača/fotografa. Gubi se nepristranost promatrača jer osviještava pripadnost masi nesvjesne česte neprilagođenosti staništa ne samo polarnim medvjedima već životinjama uopće.

 

 

 

Sheng-Wen Loov ciklus nije zapravo o bijelim medvjedima. Distinktivnih fizičkih karakteristika bijeli medvjed Shengu je polazište za propitivanje kvalitete staništa u zoološkim vrtovima. Što bi trebalo biti dom ovim životinjama, zapravo je začudan spoj kazališne pozornice, zabavnog parka i prirode. Posljednja fotografija u galeriji zapravo je ključ čitanja koncepta izložbe. Na promatrača se prenosi osjećaj odgovornosti jer on, kao dio publike za koju su prikazana staništa konstruirana, može utjecati na poboljšanje uvjeta u kapitalističkom sustavu vođenja zooloških parkova, što Sheng, u istoj poziciji, ovim ciklusom i čini.

Osim staništima bijelih medvjeda Sheng-Wen Lo također se bavi pitanjem ugroženosti pasa u Iranu i izlova tune, koristeći različite medije – ne samo fotografiju i videoradove već i videoigre. Nedavno je diplomirao fotografiju na Kunstakademie St. Joost u Nizozemskoj, a prethodno je završio računarstvo na Computer Music Lab na National Taiwan University, čemu zasigurno duguje promišljenost i studioznost koju je iskazao u prilaženju temi bijelih medvjeda u zoološkim vrtovima.

Izložba Bijeli medvjed otvorena je do 15. rujna 2017.