Arhiviranje grada u stanju promjene

Donosimo treći osvrt na izložbu Eagles, Army Headquarters and Football Films Bojana Fajfrića, održanu od 15. rujna do 3. listopada 2025. u Galeriji Spot, a koji nastaje u sklopu edukativnog programa Početnica likovne kritike. Pročitajte tekst Lane Mršić.

Galerija Spot je u drugoj polovici rujna ugostila izložbu vizualnog umjetnika Bojana Fajfrića pod nazivom Eagles, Army Headquarters and Football Films. Izložba je rezultat projekta započetog 2014. godine, u sklopu kojega je autor u više od sedamsto fotografija dokumentirao transformaciju svojega rodnog grada, Beograda. Fokus fotografija nisu ljudi nego prostori – točnije tri lokacije od kojih svaka ima zasebnu priču, ali su sve uvjetovane politikom i ekonomijom iste tranzicijske zemlje.

 

Na lijevom zidu galerije projektor reproducira fotografije zgrade Ministarstva obrane, odnosno bivšeg Glavnog zapovjedništva. Taj modernistički projekt arhitekta Nikole Dobrovića građen je 1950-ih i 1960-ih te je teško stradao u NATO-ovu bombardiranju 1999. godine. Usprkos tomu, građevina nije bila srušena niti obnovljena već ostavljena kao ruševina. Snimljena je po danjem svjetlu, iz kutova koji naglašavaju njezine monumentalne dimenzije i brutalističke oblike isprekidane “ranama” koje je zadobila. Fajfrić tako pristupa njezinu fotografiranju uzimajući u obzir njezinu auru – njezino sadašnje stanje koje uključuje sve promjene koje je doživjela u svojoj fizičkoj strukturi. Ta zgrada time postaje svojevrstan spomenik ili simbol drastičnih političkih i ekonomskih promjena. Problem koji se tu pojavljuje jest taj da gledatelj koji nije unaprijed upoznat s poviješću građevine ne može u potpunosti shvatiti značaj fotografija. Same fotografije ostavljaju dojam povijesne važnosti građevine, ali je iz njih ipak nemoguće iščitati cijeli kontekst.

Na ekranu televizora prikazana je druga serija fotografija  – ostaci filmskog seta Montevideo, Bog te video! iz 2010. godine. Radnja filma prati odlazak jugoslavenske reprezentacije na prvo svjetsko nogometno prvenstvo, zbog čega je za scenografiju bilo potrebno replicirati Srbiju 1930-ih godina. Novi-stari Terazijski trg nakon završetka snimanja filma trebao je služiti kao turistička atrakcija, no to je ubrzo propalo te je srušeno sve osim središnje fontane. Fajfrić dokumentira sudbinu te lokacije otada do danas, način na koji javni prostor bez svrhe postaje ničija zemlja, u ovom slučaju adaptiran u romsko naselje i odlagalište otpada. Cijela filmska kulisa, a posebno preostala fontana, odudaranjem od ostatka modernistički izgrađenog Beograda upućuje na tendenciju romantiziranja prošlosti i korištenja nostalgije radi postizanja profita. Radi se o pojavi koja nije specifična samo za umjetnikovo područje nego se može prepoznati diljem Europe. Ipak, kao i u slučaju prethodne serije fotografija, nedostatak upravo navedenog konteksta onemogućuje posjetitelju potpuno razumijevanje pa onda i kontempliranje djela. Također, na zidu su projicirane fotografije o projektu Beograd na vodi. Riječ je o megalomanskom projektu pokrenutom između srpske vlade i privatne tvrtke Eagle Hills koji traje već više od desetljeća, a kojemu je cilj preoblikovanje Beograda po uzoru na gradove Ujedinjenih Arapskih Emirata. To uključuje rekonstruiranje obale rijeke Save, izgradnju hotela, trgovačkog centra, stambenih zgrada i sl., čime se ugrožava postojeća urbana infrastruktura i kulturna baština te privatizira javni prostor.

Reprodukcijom na televizor i digitalnom projekcijom na zidove galerije velik broj fotografija uspješno je prilagođen malom prostoru. Dok se takvim postavom dobiva na jasnoći i monumentalnosti prikazanih fotografija, unaprijed određeno trajanje projekcije svake fotografije ograničava mogućnost dubljeg promišljanja pojedinačne slike. Time je također implicirano da te fotografije nisu dovoljno efektne kao samostalna umjetnička djela već da stvaraju značenje tek u međusobnim odnosima. Osim toga, kao što je već istaknuto, građa projekta nije oblikovana na način kojim bi kontekst bio razumljiv kroz djela odnosno nije transformirana tako da je posjetitelju jasna umjetnikova namjera. Gledatelj koji nije unaprijed upoznat s nedavnom poviješću Beograda nije u mogućnosti uživjeti se u izložbu. Čak i uz booklet, promatrač se može naći u situaciji da pokušava odgonetnuti što se od napisanog odnosi na koju reprodukciju odnosno koji je značaj fotografiranih lokacija.

 

Fajfrić je ovim projektom stvorio monumentalan vizualni arhiv grada u promjeni. Prostori koje odabire za dokumentaciju oni su u kojima se na specifičan način očituje isprepletenost sukoba, povijesnih događaja i interesa pojedinaca na vlasti. Građevine na sebi bilježe promjene u vremenu koje ih oblikuje, ali one same utječu na ljude koji u tim prostorima žive. Eagles, Army Headquarters and Football Films izložba je koja, iako ne uspijeva u tome u potpunosti,  poziva posjetitelje da obrate pažnju na ono što se događa u pozadini njihove svakodnevice, na aktere i postupke koji su oblikovali sadašnje stanje njihova grada te što bi to moglo značiti za njegovu budućnost.

 

Lana Mršić

 

Tekst je objavljen u sklopu edukativnog programa Početnica likovne kritike koji provode umjetnička organizacija Atelieri Žitnjak i udruga Ured za fotografiju u suradnji s portalom Kulturflux i Radio Studentom. Program financira Gradski ured za kulturu i civilno društvo.