Emotivni splet usmjeren prema prolaznom i nepojmljivom
Izložbu “Događaji. U traganju.” Valentina Bilića Prcića moguće je pogledati do 2. veljače 2025. u splitskoj Galeriji Emanuel Vidović. Riječ je o umjetniku koji je uvršten na popis autora na našem portalu Suvremena hrvatska fotografija. Na izložbu se osvrnuo Dario Dunatov.

Fotografije postava izložbe: Žaklina Antonijević
Splitski fotograf Valentino Bilić Prcić predstavio je u Galeriji Emanuel Vidović svoj fotografski ciklus Događaji. U traganju. u kojem je spojio trajnu preokupaciju portretiranja urbanog života s umjetničkim promišljanjem i istraživanjem fotografskog medija. Prva autorska promišljanja o ovom ciklusu datiraju iz 2012. godine kada je Valentino Bilić Prcić boravio u Zagrebu, da bi se ciklus nastavio u Splitu od 2017. godine nadalje. Također, ovaj ciklus nastavak je ranijih autorovih umjetničkih traganja čiji su estetski korijeni vidljivi u fotografskoj seriji Sjećam se…ljeto iz 2008. godine u kojoj bilježi događaje na plaži. Kustosica spomenute izložbe Sandi Bulimbašić istaknula je kako je upravo ta serija “začetak fotografskih istraživanja ciklusa Događaji i Prizori koji nastaju od 2017. do danas”. Ovaj vremenski okvir nužan je za razumijevanje razvoja umjetnikovih tematskih preokupacija, ali i specifičnog fotografskog pristupa koji karakterizira poigravanje s kadrom i kompozicijom na vrlo sugestivan način uz izmještene protagoniste fotografija. Koncept fotografskog ciklusa Događaji. U traganju. čine fotografije u kojima autor portretira urbanu svakodnevicu, male (ne)obične događaje te njihove protagoniste dok obavljaju svakodnevne radnje. Kroz fine intervencije u kadru, kompoziciji te promišljenom tretiranju protagonista, Bilić Prcić odmiče se od jasne i vidljive reporterske fotografije u potrazi za ezoteričnim, aluzivnim i neuhvatljivim aspektom stvarnosti. Sam naziv izložbe u gledatelju budi niz pitanja: što predstavljaju prikazani događaji? Za čime fotograf traga; istinom u fotografiji ili, pak, fotografiju koristi kao nagovještaj neuhvatljive stvarnosti svakodnevice? Autor nudi brojne ključeve tumačenja kroz aluziju prolaznosti i preobrazbe, no ono završno tumačenje ostavljeno je osobnom iskustvu posjetitelja.

Fotografije postava izložbe: Žaklina Antonijević
Čitav ciklus mogao bi se shvatiti i kao istraživanje pokreta u prostoru kroz sugestiju prolaska i nestanka aktera. Autor to postiže promišljenim pozicioniranjem subjekata koji uglavnom izlaze iz kadra ili su skriveni iza (najčešće neoštrog) objekta u prvom planu. Protagonisti su prikazani u svakodnevnim radnjama šetnje psa, igre s loptom, na pauzi od posla, dok čekaju, sjede ili se odmaraju, no ono što na fotografijama budi tenziju izazivajući nelagodu i svojevrsnu opterećenost značenjem, ogleda se u njihovoj izmještenosti i tako naglašenom značaju tih običnih radnji. Čovjek, pas, mačka, lopta, i drugi simboli prolaska i pokreta, postavljeni su u odnosu na gotovo ledenu pozadinu svijeta koja kao da postaje svjedokom prolaznosti pred obnavljanje mirne naravi stvari. Tako se doima da je pokret incident u zamrznutoj slici vremena, trenutačno i prolazno narušavanje sklada.
Izložene fotografije zahtijevaju pomno promatranje detalja i “događaja” na njima kako bi se otkrili slojevi koji nisu primjetni na prvi pogled. Tako možemo vidjeti detalj mrtvačke glave na dječjim kolicima, pješaka na pješačkom prijelazu i crveni znak iznad njega, maramu na psećoj glavi, fotografiju na zidu gostionice, zastavu na nedovršenoj kući u predgrađu i slično. Obilje takvih detalja onemogućava jednostrano tumačenje fotografija, već gura gledatelja prema širem promišljanju simbola prikazane stvarnosti sa svim njenim skrivenim slojevima ironije ili bizarnosti.

Fotografije postava izložbe: Žaklina Antonijević
Važnost simbolike vidljiva je i u numerološkom smislu. Izložba se sastoji od 33 fotografije, broja koji je od iznimnog značaja u kršćanstvu (broj Isusovih godina u trenutku njegove smrti, a to je i anđeoski broj), u povijesti tajnih društava (posljednji stupanj masonstva), u književnosti (Danteova Božanstvena komedija sastoji se od tri dijela po 33 pjevanja), no zanimljivo je kako se u ovom slučaju došlo do ovog broja, što ističe i autorica predgovora izložbe Petra Dajak Belas. Kada je ovaj fotografski ciklus prvi put predstavljen javnosti 2019. godine u splitskoj Galeriji Škola, sadržavao je 32 fotografije, uz autorovu opasku kako “ciklus ima potencijal rasta”. Smisao traganja iz autorovog (pod)naslova dobio je svoj puni značaj upravo u toj posljednjoj, 33. fotografiji koja dominira postavom, prvoj s kojom se posjetitelj susretne pri ulasku u galeriju i jedinoj koja ne sadrži događaj, nazvanoj “S tugom žuta voća u kakvom starom spljetskom perivoju” po stihu Tina Ujevića. Ova fotografija djeluje kao umjetnička nadogradnja cjelokupnog ciklusa koja se izdvaja po dimenzijama i sadržaju, razbija slijed prikazanih događaja te predstavlja (duhovni) ključ za čitanje cjelokupnog fotografskog ciklusa povezujući sve ostale fotografije događaja u cjelinu.
Fotografije se razlikuju po dimenzijama i formatu pa je primjetno kako su neke u pravokutnom, a druge u kvadratnom formatu. Manje kvadratne fotografije nastale su kasnije, a izložene su tako kako bi se naglasila njihova prilagođenost vizualnim dimenzijama društvenih mreža gdje su prvobitno trebale biti objavljene. Takav format uz gusti galerijski raspored fotografija zahtijeva od gledatelja da im se dodatno približi i prouči ih iz neposredne blizine ostvarujući tako intimniji doživljaj. Dok su naslovi većine fotografija minimalistički naznačeni tek kao “događaj” uz godinu i mjesto gdje je scena snimljena (Zagreb ili Split), manje fotografije uz naziv sadržavaju i dodatno pojašnjenje koje omogućuje njihovo tumačenje u ironijskom ili nekom drugom ključu.

Fotografije postava izložbe: Žaklina Antonijević
Fotografski ciklus Događaji. U traganju. u posjetitelju budi niz (proturječnih) stanja: sjetu, nelagodu, smijeh ili ukratko emotivni splet koji odiše životnošću s usmjerenjem prema prolaznom i nepojmljivom. Prikazana složenost stanja i događaja uhvatila je duh urbanog života i dala naslutiti postojanje nečeg većeg, nepojmljivog, što je autorovim umjetničkim pristupom isporučeno pažljivom, meditaciji sklonom promatraču. Što naposljetku traži Valentino Bilić Prcić ovim ciklusom teško je nedvosmisleno reći, no autor bez sumnje ostavlja izniman i nepretenciozan trag o toj potrazi. Funkcionirajući na vještoj i kreativnoj zanatskoj razini te podstičući meditativnost kod gledatelja, ova izložba i fotografski ciklus Valentina Bilića Prcića podjednako komunicira sa svima: amaterskim ili profesionalnim fotografima, kao i posjetiteljima željnima umjetničko-filozofskog poticaja koji nagoni na promišljanje o nespoznatljivom.
Dario Dunatov