Ispit 2025. – dvije strane zida, dvije stvarnosti

U sklopu edukativnog programa Početnica likovne kritike donosimo osvrt Ivone Hlanude na izložbu naslovljenu Ispit 2025., na kojoj svoje radove predstavljaju David Bakarić Mihaljević i Vid Redža. Izložba se može pogledati do 24. listopada u ADU Galeriji f8 i to na novoj adresi – Frankopanska 22 u Zagrebu.

Izložba otvorena 16. rujna 2025. u Galeriji f8 okuplja radove Davida Bakarića Mihaljevića i Vida Redže, studenata diplomskog studija fotografije na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Fotografski ciklusi raspoređeni su na dvije suprotne strane zida galerijskog prostora. Već pri ulasku u prostor postaje jasno da izložba nije zamišljena samo kao prikaz dvaju odvojenih autorskih rukopisa, nego kao dijalog dviju tematskih preokupacija koje se međusobno nadopunjuju.

Na istočnom zidu galerijskog prostora nalaze se fotografije Davida Bakarića Mihaljevića, koje vizualno istražuju ideju doma i društvenu potrebu za izgradnjom i posjedovanjem stambenog prostora. Ponajprije je zanimljiv umjetnikov odabir formata. Veći formati rezervirani su za fotografije povezane s pojmom doma kao emocionalnog i kulturnog konstrukta. One prikazuju imaginarni, skoro pa nedostižan ideal doma, koji je za većinu mladih tek san koji žele ostvariti u budućnosti. Fotografije manjih formata prikazuju stvarnost, fizičke građevine, novogradnje u nastanku. Riječ je o objektima koji predočavaju prazninu i nesigurnost, osjećaje koje gaje mnogi mladi ljudi jer im je kupnja nekretnine, novog doma, financijski nedostižan cilj. Formatima je umjetnik stvorio metaforu velikog i malenog. Veliki su snovi koje imaju mlađe generacije, dok se maleni referiraju na neizvedivost za ostvarenje tih istih snova.

 

Suprotno tome, na zapadnom zidu galerije, Vid Redža donosi seriju radova koji kombiniraju fotografiju i tekst. Za razliku od Bakarića Mihaljevića, Redža koristi fotografije jednakih formata raspoređenih na zid u obliku mentalne mape. Fotografije nisu nasumično raspoređene, već je tekstualni dio taj koji diktira njihov redoslijed. Umjetnik fotografijom istražuje različite oblike muškosti i načine na koji se izvodi maskulinitet. Što zapravo znači biti muškarac u današnjem društvu? Kako danas razumjeti pojam muškosti između naslijeđenih očekivanja i osobnih identiteta?. To su pitanja kojima se bavi umjetnik u svojem istraživanju. Jedan dio odgovora krije se u umjetnikovim vlastitim predodžbama, predstavljajući ih fotografijama koje bilježe njegove osobne osjećaje i asocijacije te obiteljske fragmente. Drugi dio odgovora daje putem tekstualnog dijela, u kojem iznosi stajališta društva koje ima jasno definirane rodne uloge. Postaje jasno da rod nije biološki zadan fenomen, nego društveno usvojene prakse i očekivanja, kojima pojedinac može odgovarati, a i ne mora. Individua svojim ponašanjem, izrazima i gestama potvrđuje i preispituje vlastitu pripadnost određenom rodu. U tom kontekstu, muškost se ne pojavljuje kao unaprijed zadana kategorija već kao društveno i kulturno oblikovan konstrukt koji se neprestano mijenja. U međuodnosu naučenih društvenih obrazaca i osobnih iskustava, Redža propituje načine na koje se značenja muškosti oblikuju i mijenjaju kroz vrijeme, kulturne obrasce i vlastitu introspekciju. Vizualna i verbalna naracija ovdje stvaraju spoj društvenih predodžbi i umjetnikova vlastitog identiteta otvarajući promatraču prostor za promišljanje.

Promišljeni koncept izložbe omogućuje skladan susret dvaju različitih autorskih izraza, čime se ostvaruje uravnotežena zaokružena cjelina. Iako Bakarić Mihaljević i Redža pristupaju temi iz različitih perspektiva, njihovi se radovi međusobno nadopunjuju. Obojica na jedinstven način progovaraju o pojmu doma, mjestu koje pruža osjećaj pripadnosti, a ujedno razotkriva i osjećaj nesigurnosti. Dom se kod Bakarića Mihaljevića pojavljuje kao fizička struktura prožeta emocionalnim i kulturnim značenjima, dok se u Redžinom radu dom pretvara u prostor oblikovanja identiteta, posebno onog muškog, koji se formira unutar granica obiteljskih i društvenih očekivanja. Sam način izvedbe u galerijskom prostoru doprinosi naglašavanju i interpretaciji umjetnikovih zamisli. Dvije suprotne strane zida prenose umjetnikove ideje i stajališta, te time postaju simboli različitih pogleda, dok prostor između zidova djeluje kao svojevrsna zona rezervirana za razmišljanje i propitkivanje istih ideja. Upravo se u tom međuprostoru aktivira uloga promatrača, koji prestaje biti isključivo gledatelj, već postaje sporedni akter, sudjelovanjem u misaonom procesu koji izložba potiče. Time nastaje cjelina u kojoj različita polazišta pronalaze zajedničku točku i stvaraju upotpunjenu cjelinu. Izložba prestaje biti samo galerijski događaj, već postaje prilika za osvješćivanje važnih problema našeg vremena, pitanje doma kao nedostižnog ideala u društvu, te pitanje identiteta i muškosti u okvirima koji često sputavaju osobnu slobodu. Takva konceptualna i izvedbena cjelovitost čini izložbu snažnim primjerom kako umjetnost može istodobno biti osobna i univerzalna, te intimna i društveno relevantna.

 

Ivona Hlanuda

 

Zahvaljujemo Galeriji f8 na ustupljenim fotografijama otvorenja izložbe.

Tekst je objavljen u sklopu edukativnog programa Početnica likovne kritike koji provode umjetnička organizacija Atelieri Žitnjak i udruga Ured za fotografiju u suradnji s portalom Kulturflux i Radio Studentom. Program financira Gradski ured za kulturu i civilno društvo.