Kroz sudbinu ledene sige

O izložbi Sub Persona II piše Dora Lučić. Izložba je održana u dubrovačkoj Galeriji Flora od 4. do 15. studenog 2022.

U dubrovačkoj Galeriji Flora 4. studenog predstavljena je nagrađivana izložba Sub Persona II, koju potpisuje slovenski dvojac PLATEAURESIDUE. Iza zamišljenog identiteta PLATEAURESIDUE (lat. ostatak zaravni) stoji bračni par: Eva Pavlič Seifert, povjesničarka umjetnosti, i Aljaž Celarc, geograf i fotograf. U svojim radovima bave se krajobraznom ekologijom, aktivistički koristeći nove medije. Njihovu pažnju zaokupljaju ugroženi ekološki sustavi diljem Slovenije, u kojima je specifična mikroklima dodatno potencirala posljedice klimatskih promjena. Osim toga, takvi ekosistemi su često skriveni i nepoznati široj publici, što Eva i Aljaž žele promijeniti. U svoje istraživačko-umjetničke ekspedicije redovito uključuju javnost, kao promatrače ili kao aktivne sudionike projekata. Glavna misao vodilja njihovih radova je širenje svijesti o odgovornosti pojedinca za prirodne krajolike putem osjetilnih i ambijentalnih instalacija te edukacija o njihovoj ugroženosti.

Za projekt Ex Topia iz 2017. godine raspisali su međunarodni natječaj te od 400 prijavljenih odabrali 32 sudionika koji su s njima posjetili Triglavski ledenjak, posljednji takav u jugoistočnom dijelu Alpa. U suradnji sa znanstvenicima s Geografskog instituta Anton Melik, ukazali su na problem otapanja ledenjaka i na posljedice koje to izaziva u prirodnim staništima. Godine 2018. svoj rad Alma mater posvetili su Ledenoj jami u Kunču, koja također mijenja mikroklimu zbog globalnog zatopljenja. Otapanje ledenih siga mijenja količinu podzemnih i površinskih voda, ali i sastav biljnog i životinjskog svijeta koji ondje obitava. Proces promjene mjerili su tako što su na leću fotoaparata pričvrstili stalaktit pronađen na špiljskom tlu. Tako su prostor koji nestaje snimili kroz objekt koji nestaje, a projekt je završio kada se siga na aparatu potpuno otopila. Godine 2021. u radu Terra ignota, čiji naslov dolazi iz kartografije za područja koja nisu zabilježena na kartama, osvrnuli su se na izumiranje biljnih i životinjskih vrsta, postavivši ih u muzejske vitrine. Takvim postavom problematiziraju ljudsko shvaćanje prirodnih vrsta kao izoliranih pojava, a ne kao dijela jednog većeg sustava u kojem svaka čestica ima svoju važnost i ulogu.

U radu Sub Persona II iz 2019. tematiziraju etičnost ljudskog gospodarenja šumama na primjeru slovenske prašume Kočevje. Radi se o video-instalaciji koja u pet dijelova uprizoruje različite aspekte prašumskog ekološkog sustava. Prizori bogate prašumske vegetacije praćeni su naracijom šumara, lovca i drvosječe: Brane Poja, Nevenke Gregorčič i Tomaža Hartmana iz Zavoda za šume. Oni govore o isprepletenosti šumskog ekosistema, uzimajući u obzir prirodne, gospodarske i rekreacijske uloge šume. Zadivljujuće visoka, crnogorična šuma prikazana je kao izvor života i iznimna prirodna vrijednost, ali i kao važan gospodarski resurs, pa protagonisti upozoravaju kako ljudsko djelovanje u šumskom prostoru često narušava samoregulacijske mehanizme ekološkog sustava. Međutim, inače nepoželjna ljudska intervencija u šumskom ekosistemu postala je nužna, jer smo jedini koji možemo pozitivno utjecati na proces obnove i pomlađivanja šuma. Objasnili su to svima dobro poznatim primjerom divlje životinje Bambija, čije je stanište zadnjih desetljeća ugroženo zbog nedostatka mladih jela u Kočevju. Narušena prirodna ravnoteža ponovno se uspostavlja njihovom sadnjom. Tako, zahvaljujući predanosti pojedinaca, etičnom promišljanju i odnosu prema divljim ekosistemima, njihova budućnost postaje svjetlija.

Video-instalacija je podijeljena u tematske cjeline: naivnost, podrijetlo, otpornost, prepletenost i spoznaja. Konceptualna izmjena ideja praćena je i promjenom estetskog doživljaja: od najširih panoramskih kadrova zimzelene šume, preko sjenovitih prizora paprati i korijenja drveća, do zračnih snimaka snježnog krajolika koje djeluju gotovo kao negativ. Iako raznoliki, svi kadrovi odišu određenim umjetničkim senzibilitetom koji uspijeva personificirati šumu. Atmosferi značajno doprinosi i glazba koju potpisuje slovenski glazbenik Domen Učakar – Lifecutter. Kao što navodi sam autor, isprva se može činiti da ambijentalne zvučne strukture komuniciraju osjećaj mira koji prevladava u šumi. Scene bogate šumske vegetacije, prošarane sunčevim zrakama, praćene su ugodnim i neupadljivim zvukovima šume. Tako harmonija jednostavnih, gotovo generativnih tonova odgovara harmoniji šumskog ekosistema. Međutim, u nastavku video-instalacije uvodi se pitanje narušene prirodne ravnoteže i mijenja se zvučna pozadina: scene koje prikazuju tragove strojeva na šumskom tlu praćene su sumornim, eksperimentalnim tonovima limenog prizvuka. Takve aritmične, slojevite pulsacije sugeriraju promjenu u šumskom tkivu, a slijede ih prizori posječenih stabala. U zadnjoj tematskoj cjelini rada, nazvanoj spoznaja, dojmljivi prizori divlje, ali mirne prašume, izmjenjuju se u cikličnom ritmu koji diktiraju distorzirani synth stringsi. Tako i vizualni i zvučni krajolici Sub persone II otkrivaju čistu brutalnost šume, neizvjesnost mrtve tišine i neviđenu svježinu života, a to je upravo ono čemu dugujemo našu fascinaciju prirodnim šumama.

Osim što problematiziraju ljudski utjecaj u vidu zagađenja okoliša i sječe šuma, Eva i Aljaž osvrću se i na nužnost ljudskog djelovanja za očuvanje samoregulacijskih mehanizama i bioraznolikosti ekosistema. Njihov pogled na svijet izmješten je iz antropocentričnog stajališta te podsjeća na ravnopravnost vrsta i važnost vraćanja harmonije među živim bićima, među kojima je i čovjek. Tako svojim radovima potiču promatrače na promjene svjetonazora i shvaćanje ljudskog položaja unutar kompleksnog organizma koji se zove Zemlja.

Dora Lučić