Muzealizacija društvenih borbi

Osvrt na izložbu The Black Image Corporation (25. 4. – 28. 7. 2019.) u berlinskom Gropius Bau piše Irena Borić

Novinska fotografija, uz umjetničku i dokumentarnu vrijednost, može pružiti i prostor slobode u kojem autori mogu vizualnim jezikom izraziti ono što riječima izmiče. U našem kontekstu reprezentativan primjer je Poletova fotografija čiji su autori preuzeli jezik popularne kulture kao oblik otpora dominantnim društvenim obrascima (potkraj sedamdesetih i početkom osamdesetih) ili pak satirička fotomontaža Feral Tribunea devedesetih koja je antinacionalističke stavove uvijek odvela korak dalje. Pionir fotoreportaže svakako je bio američki časopis Life (1936.), no, on nije poput Poleta ili Feral Tribunea bio simbol otpora dominantnoj kulturi već je diktirao trendove žanra. Tu su ulogu u kontekstu SAD-a imali tjednik Jet i mjesečnik Ebony time što su prvenstveno bili namijenjeni Afroamerikancima. Časopisi su započeli izlaziti četrdesetih i pedesetih obuhvaćajući širok raspon fotografija društveno-političkog života – od marša na Washington 1963., unakaženog tijela Emetta Tilla, četrnaestogodišnjaka na smrt linčovanog zbog uvrede upućene bjelkinji, do modnih preokupacija modernog svijeta te mnogih drugih aktualnih društvenih postignuća i zabrinutosti. Spoj modnog i političkog odigralo je važnu ulogu u artikulaciji afroameričkog identiteta unatoč tome što je bio ugniježđen u pop kulturu i omotan u neizbježan celofan priče o američkom uspjehu.

Isaac Sutton / Johnson Publishing Company, LLC

Fotografija časopisa Jet i Ebony trenutno je u fokusu izložbe The Black Image Corporation Theastera Gatesa koja se može pogledati do kraja srpnja u berlinskom muzeju Gropius Bau. Izložba obuhvaća tek fragment fotografske povijesti spomenutih časopisa reprezentiranog kroz radove Isaaca Suttona i Moneta Sleeta Jr-a. Svega deset fotografija velikih dimenzija izloženo je na zidovima dok je najveći dio manjih dimenzija „sakriven” u pretincima drvenih kabineta koji se mogu pomnije proučiti jedino ako ih se izvuče. Posjetitelji/ce takvom selekcijom donekle interveniraju u postav privremeno „izlažući” odabrane radove. Tematski je najzastupljenija modna fotografija koju od dominantnih obrazaca diktature pogleda bijelog muškarca tog vremena dijeli reprezentacija isključivo crnih manekenki, kao i slavljenje crne ljepote. Pritom izložene časopise nije moguće listati, već poslagani u nekoliko kupova pod staklom odaju dojam artefakta. Ovom nevelikom postavu pridruženi su još radni negativi fotografija s markacijama o konačnom izboru za časopis kako bi se dodatno istaknula složenost procesa pojedine selekcije.

Izložba “The Black Image Corporation” Theastera Gatesa. Fotograf: Mathias Völzke / izvor

Upravo postav upućuje da izložba ne želi isključivo predstaviti radove fotografa Isaaca Sutona i Moneta Sleeta Jr-a, koji je, uzgred rečeno, dobio Pulitzera za fotografiju udovice Martina Luthera Kinga. Umjesto samostalnog predstavljanja iznimnih fotografa europskoj javnosti, izložba, u skladu s duhom vremena, kontekstualizira njihovo društveno-političko djelovanje koje je podržao i omogućio Johnson Publishing Company u čijem su okrilju časopisi Jet i Ebony izlazili. Preuzimajući strukturu arhiva, izložba muzealizira fragment djelovanja tvrtke Johnson Publishing ne bi li time ovjekovječila njihov doprinos otporu protiv dominantnih, rasno obojenih, vizualnih i društvenih obrazaca američke kulture. Njihovo djelovanje je pohranjeno u arhivu koji sadrži više od četiri milijuna slika čime su „doprinijeli estetici i kulturnim jezicima afroameričkog identiteta”.

Ipak, izložbu nije inicirala tvrtka Johnson Publishing već Theaster Gates, umjetnik koji nosi mnoge šešire, a jedan od njih je skrbništvo nad arhivom Johnson Publishinga.
Premda je Theaster Gates potpisan kao kustos izložbe, ključ njezina čitanja leži u poznavanju njegovog umjetničkog pristupa. Iako Theaster Gates nije jedini umjetnik koji se poslužio dijelom fotografske baštine koju su proizveli Jet i Ebony (primjerice Lorna Simpson je napravila seriju kolaža Ebony Collages 2011.-2012.), on ne prisvaja tu baštinu kao dio svojeg rada, već odabire određene elemente koje kao izložbu možemo shvatiti kao gesamtkunstwerk unutar kojeg fotografije Isaaca Suttona i Moneta Sleeta Jr-a imaju jednaku važnost kao i namještaj, postav, te sadržaj kojeg je Johnson Publishing desetljećima proizvodio.

Također, razlog za naglašavanje modne fotografije možemo tražiti i u činjenici da je Theaster Gates priredio izložbu kao odgovor na poziv Fundacije Prada te tako korespondira s Pradinim afinitetima. Štoviše, izložba The Black Image Corporation je svjetlo dana ugledala u Fundaciji Prada u rujnu 2018., da bi nakon toga krajem travnja 2019.  bila predstavljena berlinskoj publici.
Treba istaknuti da je Gates već ranije uključio baštinu Johnson Publishing Company u okviru izložbe My Labor is My Protest, održane 2012. u londonskoj galeriji White Cube.
Ondje je razotkrio svoju povezanost s Johnson Publishing arhivom, kojeg mu je donirala nasljednica tvrtke Linda Johnson Rice uslijed opće krize izdavaštva. Iako je zbirka knjiga predstavljala samo segment čitave izložbe, njenim izlaganjem u White Cubeu umjetnik je „pokušao omekšati granice između galerije i muzeja, umjetnosti orijentirane tržištu i umjetnosti orijentirane ljudima, radikalnih platformi inkluzije i prostora društvenog isključivanja.”

“The Black Image Corporation” Theastera Gatesa. Fotografija: Delfino Sisto Legnani i Marco Cappelletti / izvor

Moneta Sleet Jr. (1965.), iz arhive magazina “Ebony” i “Jet” / izvor

Tako White Cube, Fundacija Prada i Groupius Bau samo nastavljaju niz prominentnih umjetničkih institucija i manifestacija s kojima je Theaster Gates surađivao. Primjerice, izlagao je u nizozemskom Van Abbe muzeju (2009.), na Whitney bijenalu (2010.), na Documenti 13 (2012.) u Palais de Tokyo (2019.), da navedem neke. Tako Gates s jedne strane, obzirom na simbolički kapital spomenutih institucija, gradi blistavu umjetničku karijeru, dok s druge strane djeluje poput kakvog poduzetnika o čemu svjedoče njegovi projekti poput Stony Island Arts Bank. Propalu čikašku banku je prenamijenio u prostor posvećen suvremenoj umjetnosti i arhivskoj djelatnosti. Njeni programi uključuju Arts Bank Cinema, besplatne projekcije i analitičke rasprave o filmovima crnih autora, kao i izložbe koje nastaju u suradnji s lokalnim umjetnicima. Jedan od arhiva čini zbirka Johnson Publishing koja sadrži sve publikacije od četrdesetih do danas, kao i knjižnicu koju su njihovi urednici i pisci konzultirali.

S jedne strane, kroz izložbu The Black Image Corporation Theaster Gates govori o jednoj mikro-historiji važnoj za artikulaciju identiteta i položaja Afroamerikanaca tijekom druge polovice dvadesetog stoljeća, ali i danas. U trenutku u kojem je kultura i dalje obilježena rasom, a strukturalni rasizam i diskriminacija opstaju, politička je gesta koristiti javni prostor, pa i onaj elitni prostor prestižnih umjetničkih institucija, kako bi se o tome progovorilo. No, te institucije akumuliraju simbolični kapital i tu je lekciju Theaster Gates dobro savladao koristeći zakonitosti umjetničkog polja i prilagođavajući ih svojim borbama.

Irena Borić