Neizvjesnost – igra s vremenom i prilikama

Od 14. do 31. siječnja 2025. u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar mogla se pogledati izložba “Neizvjesnost” umjetnika Nenada Robana. Osvrt piše Lucija Švob.

Nesigurnost, nepredvidivost i neodređenost pojmovi su koji se obično povezuju s neizvjesnošću, a koja se, pak, često opisuje kao dio vremena – period ili trenutak u kojem naš mozak predviđa ugrožavajuću situaciju u budućnosti – ponekad zbog okolnosti, najčešće vanjskih, dolazi do trenutka kada više ne možemo jasno vidjeti ciljeve ni predvidjeti kako će izgledati naš život. Nemamo kontrolu nad onim što nam je važno, nema obrisa onoga što poznajemo te smo u nemogućnosti povezati vremenska razdoblja. Nismo više sigurni ni u što, a upravo je to osjećaj koji ljudskom tijelu ne odgovara.

 

Neizvjesnost je naziv izložbe umjetnika Nenada Robana koja je tijekom siječnja bila postavljena u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar. Autor osjećaj neizvjesnosti povezuje s konkretnim periodom od 2020. godine do danas te uključuje niz događanja na globalnoj, lokalnoj i osobnoj razini. Počevši od pandemije, potresa, ratova te ubrzanih promjena na gospodarskoj i društveno-političkoj sceni, ova su događanja oblikovala svakodnevni život na drukčiji način, stvarajući, s jedne strane strah pred nepoznatim, a s druge strane uzbuđenje i priliku za ulazak u to nepoznato i neistraženo. Slijedeći ove pojave, prolazeći kroz osjećaj neizvjesnosti i trenutka u vremenu, koje kao da je odjednom zastalo, umjetnik je u fazama polagano razvijao svoj vizualni doživljaj stvarnosti, istražujući kako se život u posljednjih pet godina mijenjao.

Nenad Roban često je tijekom svog umjetničkog stvaralaštva ukazivao i reagirao na aktualne događaje te o njima neposredno educirao i senzibilizirao promatrače, kao i one koji nose njegov nakit. Nakit – skup objekata za tijelo i prostor u sebi objedinjuje prošlost, sadašnjost i budućnost. Prošlost se prepoznaje u estetskom i oblikovnom oživljavanju avangardnih i neoavangardnih pokreta 20. stoljeća, primjerice, u seriji ogrlica Hommages iz 2013. godine kroz geometrijske oblike i tehniku kombiniranja materijala i boje. Umjetnikovo referiranje na aktualne teme i događaje vidljivo je u odabiru materijala. Konkretan primjer je nakit s izložbe Essential mix iz 1999. godine, gdje su korišteni materijali asocirali na rat i njegove posljedice, stoga su objekti bili izrađeni, između ostalog, od kombinacije metala, kostiju i zubiju. Budućnost se naslućuje u pretpostavci o tome kakva će veza nastati između nošenog objekta, osobe koja će ga nositi, njezina stava i odjeće. U svim radovima iščitava se zajedničko nasljeđe – materijalno, ali i nematerijalno poput iskustva i osjećaja.

Autora su i ranije privlačile tehnike kolaža, asamblaža i ready-madea pri čemu ga je posebno zabavljala magija kolaža kojom se inspirirao. Upotreba raznovrsnih elemenata, materijala i značenja, omogućuje višestruko čitanje. Magija kolaža je njegova slojevitost. Iako postoji zadani koncept i pravila, rezultat ispričane priče i njegovo tumačenje ipak je neizvjesno.

Postav izložbe izveden je prema ideji kustosice Leonide Kovač i arhitektice Mirne Horvat. U prostoru galerije radovi se organski nadovezuju jedan na drugi – raspoređeni su po skupinama iz kojih se spontano prelazi, upravo onako kako je umjetnik pristupao procesu rada, prelazeći iz jedne u drugu fazu, poštujući ritam vremena i prateći osjećaj nelagode, nesigurnosti i strepnje, koje iščitavamo pretočene u proces rada. Prihvatio je tadašnji trenutak, nametnuti život te krenuo raditi s onim što je imao ili nalazio u svojoj blizini. Brojne i raznolike materijale, elemente i dijelove raznovrsnih sirovina, poput plastike, drva, aluminija, papira, fotografija, pronalazi, kombinira i spaja. Komade i komadiće, kaos i nered datog perioda, Nenad Roban pretvara u nakit i anti-slikovnicu u foto kolažu, moodboardove, foto dnevnik i video projekciju. Izdvajanje elemenata iz cjeline, premještanje, oblikovanje i ponovno spajanje novonastalih elemenata u novu cjelinu, zahtijevaju red i poštivanje zadanog oblika podloge. Postizanjem takvog reda umjetnik stvara duhovite i zabavne te estetski ujednačene objekte i kolaže objedinjene pod nazivom Analogne memorije, a koje su se mogle primijetiti odmah na suprotnom zidu od ulaza u galeriju. Riječ je o dirljivim, zagonetnim i nepredvidivim kolažima koji stoje naslonjeni na zid, vise sa stropa i izlaze u prostor direktno komunicirajući s promatračima. Kombiniraju materijale poput pleksiglasa, kartona, papira i vune. Ovi radovi izravno se referiraju na prošlost. Oni su prošlost u sadašnjosti za budućnost. Fotografije koje sada imaju promijenjeno značenje, a time i čitanje, zapravo su albumske, obiteljske fotografije nekada pripadale jednoj ili više obitelji. Ljudima koje ne poznajemo i kojih više nema. Međutim, nije važno poznajemo li ih ili ne – (pre)poznajemo trenutke koje su oni nekada živjeli, a mi živimo danas: proslave, ljetovanja, uglavnom trenutke koje smatramo vrijednima pamćenja, a koji su zajedničko nasljeđe, zajednički običaji i iskustva u novom obliku s novim značenjem.

Najveći dio prostora galerije zauzima nakit, odnosno broševi izloženi u vitrinama raspoređenima tako da okružuju i dotiču svaki segment izložbe. Oblikom minimalistički, obiluju detaljima u izradi i u kombinacijama umetnutih elemenata fotografija i aluminija. Elementi kolaža prilagođavaju se jedan drugome i međusobno upotpunjuju. Nakit kao prepoznatljiv umjetnikov medij ovdje može simbolizirati sigurnost, ono što je stabilno i stalno u vremenu neizvjesnosti. Slično kao i prostor u kojem stvara – atelje, odvojen i pojednostavljen – na izložbi je predstavljen da prikaže konstantan rad i dosljednost autora, ali i siguran prostor, mjesto u kojemu se preklapaju vremenska razdoblja. Slično je preklapanje vremena vidljivo u Antislikovnici čije se stranice s tekstom i fotografijama nastavljaju na Analogne memorije. Čitajući kratke priče, epizode nekih životnih situacija, tražimo ilustracije koje su povezane s njima, ali ih ne nalazimo, već se uz tekst nalaze fotografije objekata u foto kolažu raspoređenih na neutralnoj podlozi ili u suodnosu. Autor namjerno nije povezivao događaje u priči s ilustracijama kako bi izrazio svoj doživljaj vremena, odnosno kako i sam kaže, zastoja vremena. Stvarajući svoju vizualnu sliku događaja, vjerojatno se prisjećamo neke nama poznate situacije, one iz iskustva, a time i osjećaja koji je prati. Dobivamo tako dvostruku sliku, jednu iz teksta, onu koju smo sami vizualizirali i drugu, onu koju je autor kreirao, iz ilustracija. Izmjenjuju se sjećanje i nova perspektiva.

Počevši fotografirati, umjetnik radi foto dnevnik. Bilježi mjesta, predmete i situacije koje ga okružuju. Fotografije se nalaze u kutiji, a iznad njih postavljeni su moodboardovi s istim fotografijama. Foto dnevnik nema zadani redoslijed, možemo gledati jednu po jednu fotografiju i dopustiti si intimno tumačenje. Dok fotografije prikazuju stvarnost u datom trenutku, moodboardovi, iako sastavljeni od istih fotografija, stvaraju nova značenja. Upućuju na osjećaje prema prikazanoj stvarnosti ili na ono što želimo osjećati ili postići u budućnosti. Kroz ove fotografije vidimo umjetnikovu stvarnost koju možemo tumačiti i kao vlastitu.

Postoji nešto znakovito u riječima umjetnika kada kaže da je ono što je odredilo njegov razvojni put – slučaj. Slučaj kao nepredviđeni događaj ili niz istih – od odabira studija dizajna umjetničkog nakita u inozemstvu, preko posvećenosti učenju i istraživanju tehnika, materijala, umjetnika i suvremenih umjetničkih pokreta, do prenošenja stečenog znanja kroz svoje radove i predavanja na umjetničkim akademijama u Zagrebu i Rijeci. Budućnost je uvijek nepredvidiva i često ima logiku koju ne razumijemo. Život se događa, promjenjiv je i u stalnom je kretanju. Ponekad nam se čini da stoji, da se sporo kreće, a ponekad da prolazi munjevitom brzinom. Ovisno o perspektivi, vodimo ga, zadajemo mu ritam, slijedimo ga, snalazimo se u njemu. Život je pun prilika i ovaj slučaj o kojem autor govori, prilike su koje su mu se prirodno otvarale tijekom vremena i koje su se jednako tako prirodno realizirale u njegovom radu.

Lucija Švob