Nesugestivno promatranje i pažljivo dnevničko bilježenje svakodnevice
Lili Zaneta: It’s a Small Day
Galerija umjetnina, Split
8. 8. – 1. 9. 2024.
U splitskoj Galeriji umjetnina 8. kolovoza otvorena je izložba It’s a Small Day fotografkinje Lili Zanete, Splićanke koja od 2018. godine živi u norveškom Trondheimu. Zaneta je vizualna umjetnica prisutna u fotografiji i srodnim medijima, koja je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu završila dodiplomski studij snimanja, fotografije i dizajna rasvjete, a diplomirala na Umjetničkoj akademiji u Trondheimu. Upravo je ta 2018. godina, kada Zaneta odlazi iz Splita na studij u Norvešku, umjetnička prekretnica u kojoj se začela ideja o radu koji je u srcu ljeta predstavila u Galeriji umjetnina. Rad je nastao razvojem specifične perspektive senzibilne promatračice usmjerene na malo, svakodnevno, prolazno i manje vidljivo. U fokusu Zanetinog It’s a Small Day prisutno je nesugestivno promatranje i pažljivo dnevničko bilježenje svakodnevice kroz reakciju unutarnjeg na ono vanjsko, kao da su eksterijeri grada koje fotografira produžetak unutarnjih pejsaža misli, stanja, dojmova i osjećaja. Upravo zato je na ovoj izložbi Zaneta odlučila fotografije obogatiti sažeto formuliranim mislima i asocijacijama u formi teksta.
Fotografije postava izložbe Robert Matić
Izložba, koju kustosica Jasmina Šarić u predgovoru precizno navodi kao „fotografsko-tekstualni dnevnik“, riznica je sitnih životnih trenutaka kroz niz fotografija i zapisanih misli. Gusto raspoređene fotografije izložene su u velikom broju, tako da gotovo u cijelosti pokrivaju jedan dio galerije, a pažljivi promatrač može zamijetiti niz nijansi s obzirom na to da su različitih dimenzija, neke izdvojene; gurnute naprijed, a druge potisnute bliže zidu. Sitnim intervencijama u postavu, koje slijede autoričinu intuitivnu logiku, među fotografijama se ostvaruje specifičan dijalog i odnos. Fotografski motivi su oni iz svakodnevice: pročelja zgrada, prilazi, slučajni prolaznici, krošnje, kamenje, voćke i razni drugi detalji. Njima Zaneta ne samo da zaustavlja vrijeme u toj prolaznoj običnosti, već pruža drugačiju perspektivu poznatog, zazivajući meditaciju nad tzv. malim stvarima, nevidljivim detaljima koji čine svakodnevicu.
Važan faktor na fotografijama predstavlja svjetlo, kako u fotografskom smislu, tako i u simboličkom jer simbolizira dvojni karakter gradova koju su obilježili Zanetin životni i umjetnički put: snažno svjetlo juga, karakteristično za Split, te mekano, tinjajuće i nježno svjetlo (norveškog) sjevera. Na tom tragu, zanimljivo je promatrati izložbu kroz promišljanje o oku(laru) autorice koje/koji na tren pripada identitetu i poziciji turistkinje koja nam već viđeno i poznato prezentira na nov i intrigantan način, dok u drugom trenu iščitavamo autoricu odraslu i formiranu među ovim detaljima.
Fotografije postava izložbe Robert Matić
Nasuprot fotografija nalazi se tekstualni dio izložbe sastavljen od reduciranih autoričinih misli na engleskom jeziku, a prezentiranih preko papirića nalijepljenih na zid koji s fotografijama stvaraju zaokruženu komunikacijsku cjelinu dojmova. Misli su kratke; to su poruke sebi i gledatelju, poziv na zajedničku meditaciju o malim stvarima i iznenadnim idejama u svijetu svakodnevice. Tako direktne hvataju nespremnog promatrača uvlačeći ga u svijet autorice, ali i u igru suočavanja s mislima koje je nekada imao ili ih je pak sada, kroz izložbu prisvojio pa su postale njegovi vlastiti dojmovi i dileme. Tako je preko Zanetine ranjivosti, koja se očituje kroz ogoljenost i iskrenost dojmova, otvoren kanal prema gledatelju, ali i svojevrsna interpretacijska poveznica.
Uz fotografije i papiriće, na trećem zidu nalazi se tekstualni dio ispisan olovkom, također prezentiran na engleskom jeziku. Pristup olovkom, trošnim materijalom, drhtavom i nesigurnom linijom kao da sugerira nesigurnost misli, nestalnost ljudi i prostora koji ih potiču, dakle svega onog što nestaje ili pak biva promijenjeno neupitnim protokom vremena. Tako se zaokružuje ova umjetnička instalacija u najvećoj mjeri ipak utemeljena na fotografiji, Zanetinom prirodnom mediju.
Izložba It’s a Small Day bila je prilika i za promociju umjetničke knjige istog naslova objavljene 2024. godine kao ukoričena selekcija fotografija i misaonih impresija iz ove serije. Radi se o osobnom dnevniku – pa mu činjenica ukoričenja dobro pristaje – koji zaziva povezivanje preko malih stvari polazeći od osobnog i subjektivnog u svrhu gradnje mosta prema drugima i susreta s njima u vidu univerzalnih iskustava, meditacija i promišljanja. Korice knjige su mekano žute nijanse, kao sunce na razmeđi Splita i Trondheima, ni prejako ni ugaslo; mekano u nijansi previđenih stvari svakodnevice.
Promatrajući izložbu, neizbježno se nameće zaključak kako je ona u suglasju sa suvremenim dobom društvenih mreža, gdje svatko nastoji zaustaviti vrijeme, zabilježiti male stvari zaostale od stanovanja, putovanja, sjećanja, ukratko; svega onog što zovemo životom. Ipak, na onoj višoj, umjetničkoj razini, Zanetine vinjete uzdignute su u umjetnički koncept suptilnim sredstvima te obasipaju promatrača koji stupi u prostor galerije probranim fotografijama i mislima koje zazivaju finiji i drugačiji oblik promišljanja o svakodnevici, meditaciju o mjestu, svijetu, mjeri stvari, dimenzijama i konačno o identitetu na razmeđi kultura, zemalja, te rodnih i prisvojenih gradova.
Fotografije postava izložbe Robert Matić
Činjenica da su radovi prezentirani baš u splitskoj Galeriji umjetnina i to u jeku ljeta, kada je centar grada prepunjen turistima, dodaje jedno posebno značenje izložbi. Susrećući se s manje ili više poznatim motivima iz vlastite okoline, svojim bivšim sugrađanima autorica „podmeće“ novu dimenziju poznatih stvari, drugačiji kut gledanja koji generira nove misli, osjećaje, asocijacije i dojmove. Kombinirajući tako turistički i lokalni pogled koje objedinjuje u svom objektivu, Zaneta motive Splita dvostruko kodira, pa i mi, promatrajući njene fotografije i intimni dnevnik, lelujamo na tankoj liniji identiteta koja nas preko fotografija i tuđeg pogleda podsjeća na veliku snagu malih stvari. Zavirivanjem u Zanetin fotografsko-tekstualni dnevnik otkrivamo pomalo i vlastiti, doživljen, ali nenapisan.
Dario Dunatov