O produkciji i recepciji slika
O izložbi Daguerreova juha: Christian Kosmas Mayer i Kolekcija Fotografis u Bank Austria Kunstforumu u Beču, održanoj od 4. do 16. lipnja 2019. piše Sandra Križić Roban
Jednu od najznačajnijih kolekcija međunarodne i povijesne fotografije posjeduje Bank Austria – UniCredit, čija je zbirka FOTOGRAFIS smještena u Beču i Salzburgu. Osnovana je 1975. godine s ciljem prepoznavanja fotografije kao umjetničke grane, a što u to doba nije bio slučaj ni u Austriji kako ni u drugim europskim sredinama. Pažljivo koncipirana kolekcija trebala je poslužiti kao platforma za izložbe, predavanja i konferencije. Vremenom je prikupljeno oko 1000 djela redom vrhunskih svjetskih fotografa, a za organizaciju i sadržaj kolekcije sve do sredine 1980-ih brinula je Anna Auer. Osobitost kolekcije je što objedinjuje radove nastale između 1840. i 1980., s naglaskom na ranim razdobljima fotografije, piktorijalizmu i novoj stvarnosti, dok djela suvremenih autora nakon 1980. godine više nisu prikupljana.
S vremenom je ova zbirka pala u zaborav. Upravo stoga s njom se kustoski “pozabavio” Christian Kosmas Mayer, njemački umjetnik koji godinama živi i radi u Beču, u suradnji s Veronikom Rudorfer. Izložba postavljena u Bank Austria Kunstforumu nosila je intrigantan naslov – Daguerreova juha (La Soupe de Daguerre), kako glasi djelo znamenitog umjetnika Marcela Broodthaersa iz 1975. godine. Podijeljen u dvanaest prizora, njegov rad prikazuje sastavne dijelove potrebne za pripremu riblje juhe, aludirajući pritom na kemijsku “juhu” koju je prvi u povijesti spravio jedan od “otaca” fotografije, Louis Daguerre. Daguerre je eksperimentirao sa srebrnim solima, kristalima joda i drugim sastojcima kako bi dobio dagerotipiju, prvi javno dostupan proces izrade fotografija koji se, iako rijetko, upotrebljava još i danas. Broodthaers gradi kompoziciju jela koje nije moguće konzumirati – jer svaki je pojedini sastojak fotografija za sebe, a da bi osvijestio postupak i izgradnju koja prethodi izvedenim fotografijama, Christian Mayer pribjegava konceptualnoj razgradnji. Uz originalni otisak belgijskog umjetnika po zidu raspoređuje krumpir, salatu, koromač, ananas, češnjak, grožđe i drugo voće i povrće. Na taj način postupno gradi osobit pristup produkciji i recepciji slika propitujući medij fotografije u cjelini, kao i one odabrane primjerke koji su dio spomenute kolekcije.
Jukstapozicije odabranih radova odvijaju se na nekoliko razina: pojedina djela fotografirana su i izložena kao foto-tapete preko kojih su zatim postavljeni originali drugih radova. Sadržaj onih donjih tek je djelomično vidljiv, kao što je to u slučaju Broodthaersovog rada izloženog na Listu kupusa Edwarda Westona iz 1931.
Christian Mayer, hrvatskoj publici poznat kao jedan od autora predstavljenih na izložbi Arhivi, preraspodjele i premjeravanja, održanoj 2014. godine u Zagrebu i Osijeku, odabrao je radove iz kolekcije bez da je pritom djelovao unutar jasno postavljenog tematskog okvira ili slijedio neki zamišljeni logički cilj. Radove za izložbu fotografirao je na istim zidovima na kojima ih je zatim zalijepio kao tapete, stvarajući osobit ambijent. Pritom je izložbena dvorana postala dijelom vizualne reprezentacije, pridonoseći osobitom skladu naoko neobičnog, no u svakom slučaju intrigantnog postava. Mayerove konceptualne odluke omogućile su nastanak nehijerarhijske interakcije analognog originala i digitalne reprezentacije. Naizmjenične reference vremena i konteksta dodatno su usložnile odnose i uobičajen način recepcije povijesne kolekcije.
Sandra Križić Roban