Planina kao odmak

Na izložbu Mountain Tripping umjetnice Jelene Janković, koju je od 22. rujna do 2. listopada 2026. bilo moguće posjetiti u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar, osvrnuo se Leopold Rupnik.

Naziv izložbe Mountain Tripping dobro opisuje prve vizualne asocijacije koje se javljaju pri ulasku u Galeriju Kranjčar. Prelazeći pogledom preko ovješenih fotografija koje se, katkad mozaično, katkad ujednačeno nižu u različitim formatima i rasprostiru po zidovima, stječemo dojam da se nalazimo u kakvom grozničavom stanju. Kroz razlivene, raznobojne osunčane pjege koje čine većinu kadra, pred nama se ukazuju tek obrisi planina i prirode u našem neposrednom okruženju. Bjelina galerijskih zidova i blago padajuće zenitalno osvjetljenje dodatno pojačavaju taj osjećaj – pred nama kao da se vrte bljeskovi sjećanja tik prije povratka svijesti, dok mozak pokušava rekonstruirati posljednje upamćene sekvence prije nesvjestice. Iako bi netko ovakvo bunovno vizualno iskustvo mogao opisati kao zabrinjavajuće ili ga usporediti s halucinatornim nuspojavama opojnih sredstava, toplina koloritne harmoničnosti kojom zrače fotografski kadrovi više podsjeća na teško opisiv osjećaj koji smo, vjerujem, svi barem jednom iskusili – onaj osjećaj ozdravljenja i tjelesne lakoće jutro nakon što napokon prebolimo tešku vrućicu protiv koje smo se borili čitavu noć. Dok danas sve češće govorimo o iscjeljujućem učinku umjetnosti i njezinu potencijalu da pridonese mentalnom zdravlju, ovaj rad u svojoj srži nosi upravo takvu blagotvornost kakvu možemo iskusiti već samim promatranjem umjetničkog djela. U prostoru se radovi gotovo organski rastvaraju, kao da su prvotno stvoreni upravo za arhitekturu galerije u kojoj se nalaze, čija suzdržanost otvara prostor da boja i svjetlost dođu do punog izražaja. Time se dodatno pojačava dojam da smo došli na mjesto na kojemu se možemo nakratko odmaknuti od gradske vreve, svakodnevne iscrpljenosti i briga. Ovakvim postavom naglašavaju se psihološki i iskustveni aspekti izložbene koncepcije, čime se podupire prvotna zamisao umjetnice da njezini radovi postanu portali u njezin vlastiti doživljajni svijet.

Fotografkinja Jelena Janković već je afirmirano i nagrađivano ime u svijetu fotografije. Svoje je radove izlagala u regiji i diljem svijeta, a objavljivani su i u renomiranim međunarodnim časopisima. Osim što djeluje kao programska direktorica Sarajevo Photography Festivala, Janković iza sebe ima i četrnaest godina dokumentarnog rada na području plesne i kazališne fotografije diljem Europe. Upravo ta dugogodišnja praksa pomaže nam razumjeti vizualna rješenja i postupke kojima se služi u svom autorskom radu na ovoj izložbi. Utjecaj njezina rada na plesnoj i kazališnoj sceni ponajprije se očituje u dinamici kadrova, koju dodatno pojačavaju raznobojni odbljesci svjetlosti i naznake planinskih krajolika. Unatoč statičnosti fotografskog medija, korištenje boja, izmjena različitih rezolucija fotografija i ritmičnost njihova nizanja po zidovima stvaraju dojam pokretnih slika. Kinestetički doživljaj dodatno naglašavaju varijacije oštrine i zamućenosti različitih planova. Meki, raznobojni odbljesci promatraču ne nude jedno stabilno očište na kojemu bi se pogled mogao zaustaviti, već ga navode da očima prati sljedeću naznaku pokreta ili događaja, kao što to čini u plesu i kazalištu. Takav dinamizam dobro je poznat kazališnim i plesnim fotografima, koji kroz statičnu sliku nastoje dočarati pokret i prolaznost izvedbenog događaja. Kada je riječ o tehnici i nastanku ovih sanjivih kompozicija, obojene odbljeske Janković ne stvara naknadnom digitalnom obradom, nego ih postiže analognim postupkom, izmjenjujući i kombinirajući filtere za svjetlo koje je prikupila tijekom rada u kazalištu. Njezin sadašnji fotografski rad tako se izravno nadovezuje na dosadašnju praksu. Spoj eksperimentiranja s prelamanjem svjetlosti kroz filtere u boji proizvodi upečatljive vizualne prizore koji, kako u svom tekstu navodi kustosica izložbe Lea Vene, stvaraju dojam magičnog prirodnog ambijenta. Omaž plesu i kazalištu mogu predstavljati i različiti ulomci autoričinih zapisa koji, na razmeđi poezije i narativnog dramskog teksta, pridonose eteričnom ugođaju izložbe te vode publiku kroz registar njezinih osjećaja tijekom uspinjanja na planine. Namjerno odabrana vijugava tipografija u crvenoj boji dodatno potencira dojam pokretljivosti i izražajnosti cijele izložbe. Ludički duh zapisa očituje se i u variranju njihovih veličina i usmjerenja. Njihova raspršenost po zidovima galerije djeluje neusiljeno, a istodobno pruža vrijedan interpretativni orijentir.

Dok su tehnička i estetska izvedba fotografija te izložbeni koncept na visokoj razini, ono što možda čak i više zaokuplja pažnju jest sama tema izložbe, usmjerena na bijeg u planine. Ideja povlačenja iz društva i odlaska u prirodu povijesno se učvrstila već u devetnaestom stoljeću, kada su romantičarske predodžbe planinu oblikovale kao prostor uzvišenog. Današnje sve češće okretanje planinarenju, međutim, počiva i na nešto drukčijim motivima. Charlotte Ryan, novinarka irskog javnog medija RTÉ, u članku Why Are So Many People Hooked on Hiking? razmatra privlačnost planinarenja u kontekstu potrebe za odmakom od svakodnevice obilježene neprestanim notifikacijama i navikom beskonačnog pregledavanja sadržaja na pametnim telefonima. Planinarenje tako može ponuditi predah od digitalnih podražaja i preusmjeriti pogled s neprestanog dotoka medijskih sadržaja na neposredno okruženje. Hodajući planinskim krajolicima, pažnju vraćamo onome što se nalazi oko nas, zbog čega boravak u prirodi može djelovati umirujuće i blagotvorno. Osim što se hodanje i boravak u prirodi povezuju s dobrobitima za mentalno zdravlje, planinarenje objedinjuje tjelesnu aktivnost, promjenu okruženja i mogućnost društvenog povezivanja. Uključivanje u planinarske aktivnosti olakšavaju i planinarska infrastruktura, dostupnost informacija o stazama te mogućnost pridruživanja planinarskim društvima i manjim skupinama entuzijasta okupljenima oko zajedničkih interesa i ciljeva. U Hrvatskoj je od 2015. godine zabilježen porast od 38 posto članova organiziranih u planinarskim udrugama, pri čemu je najveći rast zabilježen u skupinama mladih i seniora.[1] Taj podatak svjedoči o širenju organiziranog planinarstva, premda ne obuhvaća sve one koji planinare izvan planinarskih udruga. Stoga ne čudi što planinarenje postaje sve zastupljeniji oblik provođenja slobodnog vremena, ali i sve češći predmet prikazivanja, promišljanja i istraživanja u mediju fotografije.

Tema bijega u planine nadovezuje se i na ovogodišnji ljetni temat Odmor izvan okvira portala Kulturpunkt, koji su uz urednice portala uređivale i povjesničarka umjetnosti i likovna kritičarka Tihana Bertek. Kako stoji u opisu temata, on se bavi “prostorima van naše svakodnevice, koje zamišljamo kao utočišta slobode i autentičnosti, ali koji nas suočavaju s vlastitim tijelom i njegovim mogućnostima, sa strahovima, privilegijama i granicama”. Polazeći od te misli vodilje o prostorima izvan svakodnevice, umjetničin uspon na veće nadmorske visine i bilježenje okolice fotoobjektivom otvaraju čitavu lepezu mogućih tumačenja njezina boravka u planinama. Istodobno, pokazuju kako se tematska širina tog iskustva odražava i u njezinu fotografskom radu. Dramaturginja i spisateljica Jasna Žmak u tekstu Riječ za odmor je planina, objavljenom u sklopu istog temata, donosi kratak povijesni pregled ženskog alpinizma i načina na koje su postignuća planinarki umanjivana zbog rodnih predrasuda. Kako Žmak ističe, žene su u planinama nerijetko bile promatrane kao smetnja muškarcima. Njihova se prisutnost tumačila ili kao potencijalni izvor seksualne distrakcije ili kao neugodan podsjetnik na nuklearnu obitelj i društvene uloge od kojih su muškarci, barem nakratko, nastojali pobjeći.[2] Takva povijesna perspektiva podsjeća da planine nisu tek neutralna kulisa za odmor, već prostor u kojem se prelamaju društvena očekivanja i osobna iskustva slobode. Odmak od svakodnevice pritom ne znači nužno oslobađanje od svih ograničenja, već otvara mogućnost da se unutar njih uspostavi drukčiji odnos prema sebi i svijetu. Upravo se u tom odmaku može iščitati i potencijal Jelenina planinarskog iskustva, koje kroz fotografski rad dobiva novu dimenziju. Žmak se, međutim, ne zadržava samo na rodnoj analizi planinarenja, već tekst zaključuje osobnim promišljanjem o vlastitom iskustvu planinarke. Tako navodi:

 

I rekla bih da isto vrijedi za veliku većinu modern day planinara i planinarki. Iako smo dio tradicije koja je imala svojih problema, većina nas u planine ne odlazi s idejom da ih pokorimo, nego upravo suprotno – zato što tamo možemo osjetiti koliko smo zapravo mali. Planinama se ne vraćamo zbog iluzije da ih možemo posjedovati, nego zato da osjetimo zahvalnost što, usprkos svemu, i dalje živimo u svijetu u kojemu postoje beskrajna prostranstva tišine. I iz te perspektive, planine prestaju biti mjesto dokazivanja ljudske nadmoći i postaju mjesto reseta i jednostavnosti.[3]

 

Upravo se na tragu takvog shvaćanja planine mogu čitati i radovi Jelene Janković. U planinama kao prostoru odmaka od svakodnevice, ali i od ustaljenih predodžbi o sebi, fotografkinja pronalazi utočište koje potom imaginacijski prenosi u galerijski prostor. Lakoća kretanja i bivanja koju njezine fotografije evociraju omogućuje i publici da barem nakratko zakorači u taj svijet. U osvijetljenim proplancima, razlivenim bojama i naznakama prirodnih krajolika otvara se mogućnost da planinu doživimo kao prostor predaha, tišine i, naposljetku, svojevrsnog lijeka za dušu.

 

Leopold Rupnik

Zahvaljujemo umjetnici i Galeriji Kranjčar na ustupljenim vizualima.

 

Tekst je objavljen je u sklopu programa “Fotografske prakse: analize i dijalozi”, koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

____________________________________________________________

[1] “HPS: Kako razvijati hrvatsko planinarstvo do 2030. godine?”, HRT Vijesti. Poveznica: https://vijesti.hrt.hr/hrvatska/hps-kako-razvijati-hrvatsko-planinarstvo-do-2030-godine-12702842

[2] Žmak, Jasna Jasna. “Riječ za odmor je planina.”, Kulturpunkt. Poveznica: https://kulturpunkt.hr/tema/rijec-za-odmor-je-planina/

[3] Ibid.