Prizori, prozori, društvo i prostori

Željko Badurina: Windows Explorer

Galerija Događanja, Zagreb

3. 4. – 2. 5. 2024.

Nedavna izložba Željka Badurine u Galeriji Događanja Centra kulture na Peščenici KNAP, naslovljena Windows Explorer, s posjetiteljima je komunicirala već kroz prozor, odnosno staklenu stijenu ovog prostora, omogućujući im pregled ponuđenog sadržaja – uokvirenih fotografija manjih dimenzija poredanih na istoj visini u jednom nizu na preostala tri galerijska zida. Izvana se također moglo naslutiti da je na postamentu pomaknutom u razinu ulaznih vrata, položena knjiga – vjerojatno umjetnička, a na fotografiji izložbenog plakata pogled nam se susreo s umjetnikovim pogledom upućenim kroz staklo otvorenog prozora u trenutku u kojemu ga čisti – s krpom u jednoj te sredstvom za čišćenje u drugoj ruci, čime je započeta (ili nastavljena) igra percepcijom realnosti. Već sam naslov i najavni vizual nagovijestili su humorističan pristup kakav nalazimo u dugogodišnjem radu ovoga postkonceptualnog domaćeg autora.

Osvrćući se na fenomene suvremenog života koji uključuju masovne medije, potrošačko društvo ili, primjerice, estetiku kiča, te im pridajući elemente humora, ironije ili apsurda, Željko Badurina kroz niz je aktivnih godina na popularnim društvenim mrežama izgradio prepoznatljivi model vizualnih komentara kojima najčešće nije potreban tekst za prijenos poruke (iako ponegdje upravo prisutnost tekstualne izjave pojačava komičnost situacije). Objedinjenih tridesetak fotografija u prostoru Galerije pretvorilo je ovo mjesto u svojevrsnu digitalnu platformu rekreirajući proizvođački kontinuitet u kojemu „kao na traci“ sam umjetnik donosi svjež pogled na aktualna zbivanja nalazeći u svakodnevnim situacijama, između ostaloga, zanimljive reference na umjetničke i kulturne sadržaje koji kod upućenog promatrača pobuđuju veselje i smijeh. Tako su, primjerice, naočale u obliku meandra, a kojim umjetnik daje naziv kniferice, pretvorene u „trendovski“ objekt potrošačke kulture čime je istovremeno negirana Kniferova „opsesivna“ usredotočenost na isti motiv koji taj autor uzdiže do simboličke razine. Zatim su tu i primjeri „slučajnih“ umjetnika, odnosno zatečenih situacija u kojima Badurina prepoznaje postupke drugih renomiranih domaćih ili svjetskih autora – poput neočekivano položenih metalnih ljestvi koje uočava na ulici, a koje kompozicijski podsjećaju na ready-made dosjetke Ivana Kožarića ili, primjerice, zamotani komadi namještaja koje povezuje s postupcima omatanja raznih uporabnih predmeta ili čitavih arhitektonskih objekata dvojca Christo i Jeanne-Claude. S druge strane, sjajni su vizualni fragmenti koji opisuju današnje društvo, poput žene izvaljene u fotelji jednog shopping centra – zatvorenih očiju potpuno predane opuštanju koja u isto vrijeme jednom rukom na trbuhu pridržava torbu, a drugom rukom obješenom preko rukohvata fotelje, čuva dvije pune vreće koje pod vlastitom težinom dotiču pod. Zanimljiva je i fotografija „uhvaćena“ s prozora zgrade s pogledom na „multiplicirani“ automobil na ulici poput iluzije ili pomaka koji nas potiče na preispitivanje onoga što vidimo i poimanje stvarnosti. Plišani medvjedić ovješen preko ruba balkonske ograde, dva jednaka narančasta mačića stisnuta uz rub zgrade, napuštena dućanska kolica i košare, leđa kupača koji s maskom istražuje morsko dno – samo su neki od motiva koje umjetnik uočava i vješto bilježi približavajući djeliće svoje svakodnevice širokom krugu ljudi, bilo putem društvenih mreža, bilo u ovom formalnijem galerijskom okruženju.

S izravnom referencom na svijet digitalne komunikacije i pretraživanja koja jednim klikom omogućuju dohvaćanje raznolikog sadržaja, projekt Windows Explorer navigira posjetitelja kroz višestruku perspektivu – s jedne se strane osvrćući na produkte konzumerističkog društva i na popularnu kulturu, a s druge kombinirajući umjetnikovu duhovitost i kulturno-umjetničku poziciju u kojoj su uvelike utemeljeni njegov pogled i rad. Poznato je da humor ovisi o pojedincu i da neće svi jednako reagirati na pojedine dosjetke, a još manje na vizualne igre koje ovise o poznavanju širih tema ili konteksta (posebice ako je riječ o onima umjetničkog karaktera). Pa ipak, jednostavnim i jasnim kompozicijskim postupcima s fokusom na suštinu ideje, Željko Badurina reagira na poznate situacije kojima smo često i sami izloženi te upravo u tome leži uspjeh recepcije njegovih radova kod (čak i) šire publike. Uz fotografije izložene na zidovima galerije, posjetitelji su imali priliku prolistati umjetničku knjigu s više primjera ovakvog fotografskog jezika koji tumačimo u okviru nasljeđa istraživanja medija, ali i kritike raznih sustava u akcijama za kameru (proto)konceptualnih autora, te u njima prepoznati situacije suvremenog urbanog života opterećenog potrošnjom, količinom i brzinom zbog čega nam često promiču začudni trenuci – onakvi kakve hvata vješto oko spremno na izmaknutost perspektive ili apsurd – preokrete neophodne za aktiviranje tijela i uma u ritualnim, predvidim i zamornim radnjama današnjice.

Ivana Završki