Trenutak između prošlosti i budućnosti: sagledavanje (društvene) stvarnosti

Izložbu Sandra Đukića GAME OVER – Wish to Reconsider Reality, koja se u zagrebačkoj Galeriji Studentskog centra mogla pogledati od 17. do 30. listopada 2024., posjetila je Iva Brižan. Osvt pročitajte u nastavku.

Fotografije postava izložbe: Šimun Bućan

Sandro Đukić multimedijski je umjetnik koji je nakon diplome na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Đure Sedera, obrazovanje nastavio na Kunstakademie Düsseldorf u klasi pionira medijske umjetnosti Nam June Paika, a ondje je pohađao i Master class jednako priznate Nan Hoover. Izlagao je na brojnim samostalnim i grupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Njegovo umjetničko stvaralaštvo prati genezu njegova obrazovanja pa njegovi radovi isprva nastaju u tradicionalnijim medijima crteža i slike, a potom ponajviše u medijima fotografije, videa, instalacije, objekta, umjetničke knjige, te korištenjem tehnologije proširene stvarnosti.

Izložba indikativnog naslova GAME OVER – Wish to Reconsider Reality u Galeriji Studentskog centra u Zagrebu bila je postavljena tijekom listopada ove godine. Naziv jasno ukazuje na završetak jednog društvenog stanja – rez u društvenoj stvarnosti i želju za njezinim preispitivanjem. Osim samog naslova izložbe, drugi ključ koji se posjetitelju nudi za njezino tumačenje jest citat povjesničara Haydena Whitea koji kustosica Lana Lovrenčić naznačuje u predgovoru: “…povijest nije ništa manje oblik fikcije, nego što je roman oblik povijesne reprezentacije”, navodeći nas na pomisao kako je način na koji sagledavamo prošlost, bilo društvenu, bilo osobnu, tek jedan u nizu konstrukata i relativnih kategorija.

Trodijelna izložba u Galeriji SC na promatrača ostavlja dojmove minimalizma i asketizma. Na svakom zidu nalazi se po jedan rad ili instalacija koji se mogu čitati kao tri segmenta izložbe ili ih se može sagledati kao samostalnu cjelinu, dok je središnji prostor prazan. Svaki od radova nastao je korištenjem specifičnog medija i zaokupljen je izdvojenom temom, no višedijelna instalacija i fotografija sadržajno se nadovezuju – zajedničko im je proučavanje društvene povijesti te dokumentiranje deindustrijalizacije gradova Labina i Siska. Videorad izložen je kao svojevrsni antagonizam – on za razliku od prethodnih radova ne komunicira antropocentrične fenomene, nego prikazuje kadrove nesputane prirode pa ga možemo okarakterizirati ekocentričnim.

Fotografije postava izložbe: Šimun Bućan

Centralni rad koji uočavamo odmah nasuprot ulazu u izložbeni prostor, poput same izložbe, nosi naziv GAME OVER – Wish to Reconsider Reality (2021.). Riječ je o instalaciji sastavljenoj od pet rastvorenih knjiga položenih na crne spojene stolove smještene uza zid, nad kojima se nalaze tri uokvirena digitalna ispisa, naizgled nasumičnih rečeničnih nizova. Premda instalacija ostavlja dojmove simetričnosti, sterilnosti i lišenosti ljudskog, njezina tema nosi izrazito humanističku komponentu. Iz predgovora saznajemo o Đukićevu desetogodišnjem istraživanju radničke i rudarske baštine Labina, koji je istraživao i kroz umjetničke angažmane za udrugu Labin Art Express. Izloženi predmeti rezultat su njegove digitalizacije i OCR obrade više od 9000 stranica tekstualne građe o povijesti labinskog rudnika, od kraja 19. stoljeća do 1990. godine. Uz pomoć suradnice Maje Trinaestić tekst je grupiran po periodima važnim za povijest rudnika – razdoblje pod bečkom upravom, poslijeratne godine, procvat, stagnaciju i entropiju, te potom podvrgnut analizi text mining, utemeljenoj na teoriji Noama Chomskog. Nizovi jednostavnih proširenih rečenica nastali su korištenjem računalnog algoritma, kojim je kreiran rječnik karakterističnih termina za prethodno spomenuta ključna razdoblja za rudnik. Generirane rečenice prevedene su na engleski jezik i prezentirane u obliku instalacije, a jezične konstrukcije posjetitelju odaju simptomatičnosti određenih razdoblja. Tako, primjerice, nailazimo na sljedeće rečenične nizove: “Sponsor has resource, culture causes art, metadata causes landscape, photography uses energy, photography closes identity, epoch seizes resource”. Premda saznajemo da su kreirane računalnim algoritmom, ne možemo ne zamijetiti (ideološka) značenja na koja upućuju, poput kauzalnosti, utilitarnosti, mehanizacije, svrsishodnosti, cirkularnosti, produktivnosti, te na kapitalistički sustav proizvodnje, prirodne resurse podložne neoliberalnom tržištu, i na umjetnost kao nusproizvod konzumerističke kulture. Ovo su samo neke od 6000 generiranih rečenica, a dotiču se i poimanja fotografskog medija – svodeći ga na tehnicističke i determinirajuće aspekte.

Fotografije postava izložbe: Šimun Bućan

Drugi segment izložbe čini video Daydream (2015.) koji prikazuje kadrove snježnog planinskog krajolika i izmjenu oblaka. Snimljen je fotografskom tehnikom time-lapse i ne sadrži zvučni zapis. Promatrajući video kratkog trajanja, predstavljen na televizijskoj plazmi pričvršćenoj na zidu, pred nama se ubrzano odvijaju kamerom zabilježeni prirodni procesi. Gledajući putanju oblaka, planinske vrhove, sunčeve odbljeske i tragove snijega, video loop priziva meditativan ili barem kontemplativan ugođaj. Lišen ljudskih aktera, navodi nas da uronimo u svoju nutrinu i osvijestimo vlastito disanje, dok pratimo nezaustavljive prirodne mijene. Rad nas poziva na promišljanja o antropocenu, o (ne)postojanosti, temporalnosti i cikličnosti, te na ona o dugovječnosti prirode naspram prolaznosti ljudskih života.

Hiperrealistična fotografija velikih dimenzija Željezara Sisak (2016.)[1] treći je segment ove izložbe te prikazuje ogoljelu betonsku konstrukciju napuštene tvorničke hale. Fotografijom snimljenom u totalu, a potom kompjutorski dorađenom, umjetnik je zabilježio izrazito estetiziran i simetričan prizor. Vidimo pravilnost poprečnih greda i nosivih konstrukcija, prostor lišen proizvodnih strojeva, razbacane cigle te brojna prozorska okna koja propuštaju svjetlost u prostor nekadašnje tvornice čelika. Osim dokumentiranja zatečenog stanja modernističkog industrijskog diva koji je nekoć omogućavao brojna radna mjesta građanima Siska, a zatim propao kroz tranzicijske procese pretvorbe i privatizacije promjenom društveno-političke paradigme, umjetnik ukazuje i na propast socijalističkih društvenih vrijednosti. Entropija, kao prateći proces prolaznosti vremena, fenomen je kojem podliježu materijalni oblici, kao i društvene vrijednosti pod kojima su nastali. [2]

Fotografije postava izložbe: Šimun Bućan

Sva tri dijela izložbe GAME OVER – Wish to Reconsider Reality problematiziraju temporalnost i propituju poimanja (društvene) stvarnosti. Umjetnik nam ukazuje na odbačene vrijednosti i ideološke konstrukte predstavljajući radove koji svjedoče napuštanju rudarstva i proizvodnje čelika u domaćem kontekstu, te govore o promjeni svijesti pojedinaca.

Višedijelna instalacija umjetnom inteligencijom bilježi modificiranu verziju prošlosti Labinskog rudnika, utemeljenu na prikupljenoj dokumentaciji. Izgenerirane rečenice služe nam kao odraz minulih vremena i odbačenih društveno-ideoloških okvira. Videorad Daydream ukazuje na novu društvenu težnju koja se javila s promjenom političko-ekonomske paradigme i dolaskom neoliberalne demokracije. Takozvani “povratak prirodi”, potreba za individualnim osvještavanjem i potraga za osobnom srećom postali su suvremeni imperativi. Fotografija Željezara Sisak bilježi propast jedne društvene stvarnosti, napuštanje kolektivnih društvenih vrijednosti, odmak od radničke solidarnosti i vjere u izgradnju boljeg društva. Izložba nam, stoga pruža interpretacijski okvir za sagledavanje prošlosti i sadašnjosti, osvještavajući nas o svemu što je pošlo po krivu.

Hayden White piše kako “ne živimo priče, čak i ako svojim životima dajemo smisao retroaktivno ih oblikujući u priče”.[3] Ako je društvena stvarnost kojoj smo svjedočili, i kojoj svjedočimo, ideološki konstrukt potkrijepljen društvenim i osobnim narativima, i ako su ti narativi tek subjektivne verzije promatranja i sudjelovanja u nezaustavljivim životnim procesima i pratećim fenomenima, onda je Đukićeva izložba precizno ogoljavanje istih, kao i izravan poziv na njihovo individualno osvještavanje.

Iva Brižan

Zahvaljujemo Galeriji SC na ustupljenim fotografijama.

[1] Izložena fotografija izvorno je dio Đukićeva višegodišnjeg projekta Potrošeni oblik / The Outworn Structure, kojim je problematizirao prolaznost društvenih, povijesnih i umjetničkih fenomena.

[2] “Kolektivni napori i individualne vrijednosti – oboje su podložni entropiji…” Lana Lovrenčić, Sandro Đukić: GAME OVER – Wish to Reconsider Reality, Zagreb: Studentski centar u Zagrebu, 2024.

[3] Hayden White, “The Historical Text as Literary Artifact” u Tropics of Dicourse: Essays in Cultural Criticism, Baltimore: Johns Hopkins University Press, 1978., 90.