Tuga bez okolišanja i ublažavanja

Donosimo osvrt Valentine Radoš na izložbu Silentio Silvae, koja se od 6. do 20. prosinca 2024., mogla pogledati u Galeriji Kazamat u Osijeku.

Azra Svedružić i Demirel Pašalić, iz projekta “Silentio Silvae”, 2024.

U prosincu 2024. godine u osječkoj galeriji Kazamat, kao programska suradnja Hrvatskog društva likovnih umjetnika Istok i Ganz nove kulture promjene, predstavljena je deveta inačica petogodišnjeg izložbenog projekta Slušaj šume! autorskog dvojca Azre Svedružić i Demirela Pašalića. Pregledom projekta kroz godine, detaljno predstavljenog na istoimenoj web-stranici, jasno je da je riječ o nizu prostorno specifičnih izložbi kojima je zajednička okosnica problematizacija odnosa čovjeka i njegova okruženja. Umjetnici u ovom projektu progovaraju konkretno o globalnom problemu deforestacije kroz ambijentalno vrlo uspješne i koherentne umjetničke naracije. Siletio Silvae – naslov osječkog poglavlja – tako je u najavi predstavljena kao ekološka, multimedijska, interdisciplinarna, aktivistička, istraživačka i inkluzivna izložba. Naslov izložbe, koji u prijevodu znači “tišina šume”, odnosno utihnuta šuma, povezuje i ukazuje na dosadašnja istraživanja autora u smislu narativnog tkanja provučenog kroz sva tri kazamata galerije, što stvara prostorno uspješan okvir za četiri konceptualne skupine radova objedinjene pod Silentio Silvae. Također, osječka je priča samim položajem Galerije u neposrednoj blizini lokaliteta velikih slavonskih hrastovih šuma i močvarnih predjela Kopačkog rita, simbolički dodatno osnažena, mimo već pomno i temeljito razrađenog dugogodišnjeg projekta.

Fotografije postava izložbe: Josip Pratnemer

Ulaskom u Galeriju raspoređenu kroz kasnobarokne kazamate svodnih stropova i sa zrakom natopljenim nepogrešivim mirisom zimske vlage, zakoračujemo u ambijentalnu izložbu koja se čita kroz spomenute skupine radova, postavljene kao prostorne instalacije načinjene od predmeta, fotografija i projekcija. Prvi dio izložbe je rad na temu interpretacije zakona i to konkretno Zakona o lovstvu, Zakona o zaštiti prirode, Zakona o zaštiti šuma i Zakona o zaštiti životinja te je nastao nakon radionice s učenicima Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Osijeku ranije te godine. Na jednom od dva bočna zida postavljeni su učenički radovi – intervencije na isprintanim listovima zakona. Njima nasuprot, u posebno je uznemirujućoj jukstapoziciji crni postament na kojemu se nalaze (mrtve) grane drveta i nišan lovačke puške… Na podu su rasuti ostaci listova (iliti slova) zakona, kao da je trenutačni nečujni pucanj nevidljivog lovca nekoga ili nešto natjerao u bijeg. Na oprečnoj, bočnoj strani istoga prostora postavljena je na velikom drvenom stolu kompozicija “Artist is ready(made)” sastavljena od asamblaža predmeta povezanih s umjetničkim radom, koje pokriva projekcija od osam video radova u loopu zajedničkoga naslova “Kraj krajobraza”. Pored je drveni štafelaj s printom fotografije “Motiv koji nestaje”, a serija od tri fotografije Hrast u hrastu, pejzaž te instalacija od obješenog kućnog ogrtača i jelenjih rogova na zidu, konceptualno zaokružuju taj dio prostora u jednu instalaciju. Dvije strane istog prostora iščitavam kroz ideje prekarnosti, nestajanja te nekoliko verzija prirode i umjetnosti.

Fotografije postava izložbe: Josip Pratnemer

U drugom kazamatu, odnosno srednjem prostoru, nalaze se radovi pod skupnim nazivom Silentio Silvae prema kojemu je izložba naslovljena. U jednom dijelu obješeno je blagdansko drvce – smreka, u svojoj zaštitnoj mreži. Na podu ispod i oko nje postavljena su 24 tanjura na koje je intervenirano narančastom bojom. Instalacija navodi na čitanje – šuma je utihnuta, a drvce obješeno kao ubijena životinja. Narančasta boja, koja kao da iz drvca kapa na tanjure, također ima svoju simboliku. U lovu se narančasta boja koristi kao preporučena i djelotvorna kamuflaža – divljač je slabo raspoznaje od zelene (za razliku od crvene i plave), dok ljudsko oko s lakoćom registrira boju u kontrastu sa zelenilom okolne šume. Ostatak prostora ispunjavaju fotografije: uokvirena kontakt kopija crno-bijelog filma, na koju je naknado intervenirano bojom i koja dokumentira putovanje vlakom između Zagreba i Osijeka, zatim kolor printevi fotografija pejzaža – Kopački rit printan na prozirnom filmu i koji se gleda lupom, postament s postavljenim mikroskopom kroz koje promatramo ptičje pero… Na bočnom zidu instalacija od devetnaest crno-bijelih fotografija zajedničkog naziva “Slavonski hrast, jedan portret sve slike”, hommage slavonskim šumama koje u ime gospodarenja i ljudske pohlepe umiru u tišini.

Fotografije postava izložbe: Josip Pratnemer

Četvrta cjelina izložbe, u trećem i zadnjem kazamatu, sastoji se od jednog rada – eksperimentalnog videa “Bez glasa”. Ulazak u sami prostor sprječava nam traka s natpisom “Pozor, sječa!”. Video je snimljen u Kopačkom ritu ranije iste godine i sastoji se od dvije scene, odnosno dva kadra – prva, kraća sekvenca, spaja snimke svjetlosnih, vodenih refleksija kako plešu po krošnjama okolnih stabala te zvukove koji proizlaze iz tih istih šuma. Ovdje su po prvi put uključene i životinje u narativ rada. Drugi dio videa prikazuje nepomičan ženski lik kako sjedi na livadi, okrenut leđima, dok smo mi, promatrači, postavljeni u poziciji gdje bi se lovac nalazio u trenucima između uočavanja plijena i povlačenja okidača puške. Zamrznuti je trenutak potpunog mira s tek laganom zvučnom kulisom, koja se nadovezuje na kadrove u prvom dijelu videa, gdje se definira imenica “glas” i slijed titlova s nazivljem životinjskog glasanja u hrvatskom jeziku.

Fotografije postava izložbe: Josip Pratnemer

Prolazeći izložbom Silentio silvae nameće se osjećaj tuge. Tuga bez okolišanja i ublažavanja: za pejzažom, prirodom, koja je nemilosrdno podređena čovjekovim apetitima i destrukciji. Postavom vlada tišina – ne zato što sam bila jedini posjetitelj u to vrijeme i bez obzira na zvuk, koji se probijao iz treće sobe i video rada – već ona tišina koja zlokobno nagovještava. Slušamo šumu, i slušamo ono što je šuma nekoć bila, vježbamo ujedno i pogled kako bi svatko ponaosob osvijestio problem. Eksploatacija i pohlepa teme koje nam autori ove izložbe daju na uvid – jednim dijelom kroz istraživanje, radionice i razgovore u zajednici, a drugim kroz visoku estetiku izložbenog postava. Pozivaju na djelovanje i edukaciju kroz nužnu održivost suživota čovjeka i njegova okoliša. Ili riječima umjetničkog dvojca: “Silentio Silvae je priča i o svima koji se ne mogu braniti ako mi ne dignemo svoj glas za njih, nas”.

Valentina Radoš

Zahvaljujemo umjetnicima na ustupljenim vizualnim prilozima.