Ana Opalić – Martina (dnevnički zapisi 2009. – 2020.)
14. 9. – 2. 10. 2020.
Foto: Davor Konjikušić
Žena kao muza prisutna je u povijesti fotografije još od samih početaka. O promatranju voljene osobe svjedoče nam portreti žena koje su snimali fotografi poput Alfreda Stieglitza i Lee Friedlandera. Pišući o supruzi Rebecci, koju je dugi niz godina fotografirao, Paul Strand je napisao: “Kažu kako morate stvarno dobro poznavati neki prostor prije no što počnete stvarati u njemu, jer će u suprotnome ono što stvarate biti plitko i površno. Ne možete napraviti portret neke osobe ako tu osobu ne poznajete, a kada ju poznajete, stvorite ili čekate trenutak u kojem je ta osoba uistinu živa i uistinu ono tko jest.”
Osim kao dokument proživljenog, fotografija je danas prije svega sredstvo, koje smo usvojili i kroz njega navikli promatrati svijet oko sebe. Pritom, odnos između fotografa i fotografiranog nikad nije neutralan; on je rezultat tihe komunikacije, ali i gotovo nesvjesne igre moći koja se odvija između fotografa i subjekta njegova snimanja. I onda kada je u pitanju kumulativno dokumentiranje svakodnevice, bilježenje važnih i manje važnih trenutaka iz zajedničkog života, fotografije nam omogućavaju iščitavanje jednog odnosa, kao i autorovog pozicioniranja prema onome koga snima. Umjetnica Ana Opalić, većinu svojih fotografskih radova stvara kroz duži vremenski period, postupno tražeći odgovore na vlastita promišljanja i suočavanja s prostorima i ljudima koje dobro poznaje. Serija Martina (dnevnički zapisi 2009.-2020.) sastoji se od velikog broja fotografija na kojima je prikazana mlada žena u širokom spektru situacija i raspoloženja. Kroz period od jedanaest godina, Ana Opalić fotografira ju u kućnom ambijentu, na putovanjima, u prirodi, u društvu drugih ljudi, ali i samu, u potpunosti zamišljenu ili pak nasmijanu, dok rasterećeno pozira ili u potpunosti ignorira prisutnost fotoaparata. U nerežiranim prizorima osjećamo kako Martina i Ana putem fotoaparata komuniciraju, svjesne vlastitih pozicija promatrača i promatranog. Serija Martina iskreni je testament jednog odnosa, ali dnevnički zapis u kojem fotografije otkrivaju snažnu povezanost, uvodeći nas pritom u intimni svijet autorice.
Ana Opalić rođena je 1972. godine u Dubrovniku. Diplomirala je TV i filmsko snimanje na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Bavi se fotografijom, videom i dokumentarnim filmom. Samostalno izlaže od 1991. godine. Osnivačica je web portala Suvremena hrvatska fotografija. Redateljica je i snimateljica dva dokumentarna filma Još jednom (Ana Opalić i Noah Pintarić, 2014.) i Lijek, 2018. koji su premijerno prikazani na festivalima Zagreb Dox i Dok Leipzig. Objavila je dvije knjige fotografija: Brsalje, 2017. i Dom, 2018. te u koautorstvu s arhitektom Davidom Kabalinom knjigu Dubrovački karavanski put, 2019. Živi i radi u Zagrebu.
Videovodstvo izložbom možete pogledati ovdje.
This post is also available in: English