Knjiga “8. kat” kao intimni prostor između pogleda i riječi – razgovor s Jelenom Janković i Vladimirom Končarom

Fotografskom knjigom 8. kat zaokružen je istoimeni projekt umjetnice Jelene Janković, predstavljen 2024. godine u zagrebačkoj Zbirci Richter. Izložba je, kroz kombinaciju fotografije, teksta i zvuka, istraživala teme prostora, sjećanja i osobne transformacije, polazeći od autoričinog višegodišnjeg promišljanja odnosa između unutarnjeg doživljaja prostora i njegova materijalnog, arhitektonskog okvira. Krajem rujna ove godine u Muzeju suvremene umjetnosti održana je i promocija knjige, čije pažljivo oblikovanje odražava višeslojnost samog projekta. Taj je povod otvorio prostor za razgovor s fotografkinjom Jelenom Janković te grafičkim dizajnerom i urednikom Vladimirom Končarom.

Projekt 8. kat trajao je osam godina. U tom razdoblju svakodnevno si snimala tri zagrebačka nebodera popularnog naziva Rakete i kreirala intimni dijalog. S obzirom na veliku količinu nastalog materijala te činjenicu da si selekciju već morala napraviti i za izložbu održanu u zagrebačkoj Zbirci Richter krajem 2024. godine, kako si odabrala fotografije koje će ući u knjigu?

 

JJ: Proces selekcije za knjigu bio je slojevit i vrlo intiman, s obzirom na to da je projekt trajao osam godina i da je u tom razdoblju nastao golem broj fotografija. Mogu slobodno reći da sam prilično “brutalna” pri odabiru, bez previše empatije prema pojedinačnim kadrovima, jer sam točno znala koncept, srž projekta i poruku koju želim poslati. Pratila sam ritam emocija, unutarnjih stanja i vremenskih promjena, često usklađujući fotografije sa zapisima koje sam vodila. Tek sam kroz selekciju počela primjećivati koliko je svaki kadar poseban i različit, iako na prvi pogled sve može djelovati slično. Svaka fotografija nosi svoj jedinstveni portret, što me tijekom procesa jako zabavljalo i inspiriralo. Na kraju sam kreirala kolektivni portret stanja i unutarnjih duhova – demona.

 

Uz fotografije, knjiga donosi i tvoje poetske zapise. Kako se oni isprepliću i koliko ti je pri oblikovanju knjige bio važan ritam i narativni niz?

 

JJ: Poetski zapisi u knjizi proizašli su iz istog promišljanja i unutrašnjeg pogleda kao i fotografije. Oni ne slijede slike doslovno, već djeluju kao emotivni i refleksivni sloj — nadopunjuju slike, produbljuju osjećaj vremena, prolaznosti i unutrašnjih stanja. Upravo su ti zapisi bili presudni za ritam knjige: tijek misli i osjećaja sam je pronalazio svoje fotografije. Zajedno smo ih slagali poput ritma — da riječi odgovore na pogled, da slika pronađe svoj glas u tekstu. Kako su misli često bile intimne, knjiga se postupno smiruje. Nakon što smo je živjeli pred vama, 8. kat zatvara se u miru, u meditativnom tonu. Rekla sam, ispustila, prošla — i sada dolazi novi dan, neko novo doba.

Knjiga odiše nježnošću i suptilnošću, a istovremeno nudi dinamična rješenja – različite formate fotografija, preklopljene stranice, tekst koji se poigrava prostorom. Vladimire, možeš li nam približiti svoj radni proces, kako si pristupio oblikovanju?

 

VK: Najveći izazov bio je prikazati prolaznost vremena, osam godina koje projekt obuhvaća bez doslovnog kronološkog slijeda. Nisam želio linearnu uredničku strukturu, nego prenijeti nepredvidiv ritam svakodnevice i način na koji su kadrovi nastajali, spontano, u najrazličitijim trenucima i uvjetima. Grafičke intervencije ne dominiraju sadržajem, već prate ritam pogleda i disanja čitatelja. Knjiga traži da se zastane, okrene, pa i fizički manipulira prostorom stranice. Neke se fotografije prelijevaju preko dvostrukih otvora, druge su rezane na spojevima, čime čitatelj postaje aktivni sudionik u ritmu Jelenina pogleda. Dvije tipografske obitelji, OT Brut (Off Type Foundry) i PP Supply (Pangram Pangram), koriste se u kontrastu, naglašavajući dvojezičnost (hrvatski i engleski) i stvarajući vizualnu napetost između tehničkog i poetičnog sloja. Ritam knjige počinje kadrom magle, koji je postao osnovni vizualni motiv i ton prema kojem je građena dramaturgija listanja od prve stranice do posljednjih kadrova koji su svojevrsan odgovor na Richtera i eksperiment bojom gdje se kadar dezintegrirao u samu teksturu. Poput početne magle koja zatvori pogled, samo što u ovom slučaju boja stvara isti efekt. Iako je kadar uvijek isti, svaka stranica otkriva promjenu atmosfere ili raspoloženja. Dizajnom sam nastojao izbjeći monotoniju i istaknuti dugotrajnost i kontemplaciju kao bit projekta. Na kraju smo odlučili svakom primjerku pridružiti jedan originalni rad, mali kolekcionarski dodatak koji čitatelju pruža osobni fragment projekta.

Kako si razmišljao o iskustvu čitatelja dok lista knjigu – o ritmu, dramaturgiji i načinu na koji će se fotografije i tekst otkrivati?

 

VK: Knjiga je zamišljena kao tihi film u rukama čitatelja. Ritam prijeloma slijedi unutarnju dramaturgiju, izmjenjuju se zasebni kadrovi na stranicama, zbijeni nizovi kadrova i prazni prostori koji dopuštaju predah. U nekoliko ključnih trenutaka stranice se moraju dodatno rasklopiti, čime čitatelj fizički širi kadar, gotovo “zaviri” u prozore nebodera. Taj čin otvaranja stranice nije samo formalno rješenje, već gesta sudjelovanja, čitatelj postaje aktivni promatrač. Htio sam izbjeći dojam da se knjiga samo prelista, želio sam da se “živi” i osluškuje, da svako okretanje stranice ima težinu i trajanje.

Dizajn također teži taktilnosti, što se posebno očituje kod korica knjige – kako si odlučivao o formatu, papiru i tipografiji?

 

VK: Taktilnost je bila ključna jer je i sam projekt fizički, gotovo performativan, osam godina promatranja s istog mjesta. Zbog toga sam odabrao tvrdi uvez s otvorenim hrptom kako bi se knjiga mogla potpuno rastvoriti bez gubitka fotografija u uvezu. Time se dobiva kontinuitet kadra i osjećaj da se fotografija “širi” kroz prostor knjige. Odabir papira pao je na Arctic Volume White zbog prijenosa fotografskih detalja – dosta dobro podržava tamne tonove, ali i dalje odaje dojam blage teksture. Korice su monolitne, presvučene zelenom tkaninom, s tek presijavajućim otiskom naslova i velikom osmicom. Tipografski sustav je reduciran, ali materijalno prisutan, fontovi ne glume neutralnost, već imaju karakter i teksturu. Kontrast između OT Brut i PP Supply gradi most između engleskog i hrvatskog jezika, povezuje, ali raslojava poput arhitekture Rihterovih Raketa i intimnih Jeleninih zapisa.

Kako je izgledao vaš kreativni dijalog? Jelena, jesi li već u početku imala neke ideje za dizajn za koje ti je bilo važno da budu realizirane?

 

JJ: Nisam, samo sam znala da želim da Vladimir radi knjigu, prvenstveno zato što on jako dobro poznaje moj rad, posebno projekt 8. kat, i način na koji razmišljam. U radu sa suradnicima volim birati ljude kojima vjerujem, po tome kako promišljaju o svom radu, kakav vizualni jezik koriste i koji me inspiriraju. Najviše im volim dati slobodu i vidjeti njihovu viziju, što me beskrajno uzbuđuje u kreativnim procesima. Ovaj proces je bio upravo takav, nisam se miješala, već sam davala svoje sugestije i sitne prijedloge. Dobro, moram priznati da sam bila i malo naporna. 🙂

 

VK: S obzirom na to da smo projekt 8. kat zajedno proživljavali godinama, znao sam vrlo dobro u što ulazim i koliko je materijal emotivno i vremenski slojevit. Ta bliskost je bila prednost, ali i odgovornost, klasični dvosjekli mač. 🙂 Znao sam da će uz dizajnerski rad biti nužno preuzeti i uredničku ulogu, donositi odluke o selekciji i strukturi. Jelena mi je dala potpunu slobodu u vizualnoj interpretaciji, ali smo zajedno prolazili kroz ključne faze odabira kadrova, često izmjenjujući uloge, ja bih predložio dramaturgiju, ona bi reagirala emocionalno, i obrnuto. Kroz takav proces knjiga je zapravo izrasla iz dijaloga, a ne iz jednog autoriteta.

Je li neki tehnički ili izvedbeni izazov doveo do preokreta u oblikovanju knjige?

 

JJ i VK: Naravno, prvenstveno budžet, koji nam je realno postavio granice, ali na dobar način. Ta ograničenja su nas prisilila na preciznost i disciplinu u izborima, od dimenzija do broja stranica. S obzirom na količinu fotografija nastalih kroz osam godina, lako smo mogli napraviti deset ovakvih knjiga, ali upravo je rezanje i sužavanje omogućilo da zadržimo sadržajnost i lakoću istodobno. Izazovi u tisku, posebno s reprodukcijom fotografija, otvorenim hrptom i doradom, zahtjevali su dosta testiranja, ali mislim da smo tim procesom dobili knjigu koja se osjeća kao živo tijelo, a ne kao reprodukcija izložbe. Vrijedi napomenuti da je svih 200 primjeraka praktično ručni rad, s obzirom na kompleksnost produkcije, otvaranja i savijanja, lijepljenja. Hvala Sveučilišnoj tiskari i tehničarima koji su nam izašli ususret razumijevanjem i savjetima.

Sama knjiga je vrlo zanimljivo fotografirana, djelomično ostaje u mraku što joj daje dodatnu dimenziju intime. Što ste htjeli prenijeti čitatelju najavnim vizualima – kakav dojam da stekne iz tog prvog susreta s knjigom?

 

JJ: Najavni vizuali knjige zamišljeni su kao prvi susret s prostorom i emocijama projekta. Tamniji tonovi i igra svjetla i sjene stvaraju atmosferu koja podsjeća na trenutke samoće i promišljanja, te čitatelja uvode u unutarnji ritam projekta prije nego što pregleda fotografije i zapise. U prijevodu, dobrodošli u Jelenin mrak na 8. katu. 🙂

 

VK: U oblikovanju najavnih vizuala željeli smo naglasiti trenutak izranjanja iz tame, kao simbol emocionalnog naboja koji je srž čitavog projekta. Knjiga se ne otvara naglo, već se postupno otkriva, baš kao što se i emocija probija kroz Jelenine zapise. Taj osjećaj suzdržanosti i iščekivanja vodi čitatelja u ritam koji je istovremeno tih i intenzivan. Dramaturgija najave bila nam je iznimno važna, cilj nije bio predstaviti projekt samo kroz njegove vizualne kvalitete, nego naznačiti njegovu višeslojnost. Htjeli smo da već kroz prve susrete postane jasno da se 8. kat ne čita samo očima, nego i osjećajem, kao intimni prostor između pogleda i riječi.

 

Izdavač: Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu

Za izdavača: Vesna Meštrić

Urednici: Vladimir Končar, Petra Cegur

Tekst: Petra Cegur, Ivana Završki

Lektura: Jadranka Varošanec

Prijevod: Mirta Jurilj, Vesna Radovanović

Fotografije i zapisi: Jelena Janković

Grafičko oblikovanje: Vladimir Končar

Papir: Arctic Volume White

Tipografija: Off Type: OT Brut, Pangram Pangram: PP Supply

Tisak: Sveučilišna tiskara, Zagreb

Naklada: 200

 

Zahvaljujemo autorima na ustupljenim vizualnim materijalima.