Izložba Ane Mihalić u Galeriji Batana
Umjetnica Ana Mihalić, jedna od predstavnica mlađe generacije domaće fotografske scene, ove subote, 24. kolovoza, s početkom u 20.30 sati, otvara samostalnu izložbu u prostoru Photo Art Gallery CVU “Batana” u Rovinju (Trg brodogradilišta 2). U Galeriji Batana Mihalić će predstaviti svoj projekt Nona, na kojem radi posljednjih nekoliko godina. Radi se o prostorno-vremenskoj vizualizaciji autobiografske obiteljske priče ispričane u formi foto-eseja, koja je tijekom razrade prerasla u društveno široko shvaćeni i angažirani koncept, u današnje vrijeme izrazito aktualan. Koncept koji problematizira povrat i održavanje stalne komunikacije i skrbi, s čime se danas susreću ljudi treće životne dobi. Priču je Ana Mihalić ispričala sugestivno i emotivno, ali likovno vrlo suvremeno; na način kako priču priča suvremena umjetnička praksa, gdje se fotografija shvaća kao “prošireni medij”, pa se uz klasični pristup u izričaju koriste i “nefotografski” elementi (kolaži, crteži, objekti), nudeći komunikacijske strategije kod kojih fotografska slika funkcionira kao image i kao vizualni objekt, a fotografski crtež kao vizualni tekst.
Kako sama autorica napominje, u foto-eseju posvećenom njezinoj baki, “istražuju se komunikacijski odnosi unutar moje obitelji, promijenjeni pod utjecajem bakine bolesti, kao i promjene koje su se tijekom vremena dogodile u obitelji u novonastalim okolnostima”.
Kustosica izložbe i autorica teksta u katalogu je Višnja Slavica Gabout, koja u predgovoru ističe:
“Sve svoje znanje o novome i o svojoj okolini stječemo osjetilima i dodirom. Osjetilom vida cjelovito doživljavamo oblik i prostor, ali osjetilom dodira uspostavljamo neposredni kontakt, (…) gledajući (i razmišljajući) rukom. Nije bez razloga zato Kant rekao kako su ruke ‘vidljivi izraz misli’. Ruke i dodir postaju zato neobično važni u situacijama kad zablokira ili se izgubi svakodnevni, svima razumljivi vid komunikacije: verbalni govor, motorika, memorija, kognitivne sposobnosti. U takvom novonastalom svijetu prekinutih veza ruke se prve bude i preuzimaju svoju davnu elementarnu ulogu primarne komunikacije, pa postaju ono dragocjeno sredstvo govora i sporazumijevanja. Sredstvo prijenosa poruka, misli i osjećaja. Ana Mihalić u svome autobiografsko-intimnom projektu Nona priča upravo o takvom jednom svijetu prekinutih komunikacija. Priča emotivno obojenu obiteljsku priču o svojoj baki koja je doživjela moždani udar, posljedice čega su bila znatna oštećenja ne samo u govoru i motorici, nego i u memoriji, čime je njezino cjelokupno sporazumijevanje bilo otežano. Ana je projekt koncipirala u formi tematskog foto-eseja. Strukturirala ga kao narativ kod kojeg priča ne teče kronološki, već se serijom fotografija, kolaža, fotografskih crteža i foto-objekata vizualno dožnaćuje ozračje i pobuđuje pažnja. Jer autorica lirski-sugestivno prikazuje aktivnosti i strategije kojima se nakon traumatskog događaja pokušavaju revitlizirati i vratiti bakine motoričke funkcije te rekonstruirati njezina sjećanja, pa ponovno uspostaviti, uz pomoć ruku, onemogućena komunikacija. U tu svrhu ona koristi fotografije asocijativnih motiva, kao i kolaže-montaže sa znanim pričama i brojalicama (…) koje želi iskoristiti kao okidače za evociranje sjećanja i za buđenje zaspaloga uma. Ali i za stimuliranje rada ruku te time povratak govora i pamćenja, sposobnosti koncentracije i rasuđivanja te svijesti o vlastitome tijelu i identitetu. (…) Na ovome projektu (autorica je) započela sustavno raditi 2017. godine, kad je njegovu prvu fazu realizirala pod nazivom Okreni (asocijacija na priče i brojalice) i tada ga je pod tim nazivom izložila u Galeriji ADU F8 u Zagrebu, a 2018. godine, u sklopu kustoskog projekta Aktualno, u Zagrebu i Rovinju. Nakon toga projekt je razvila, proširila i nadogradila, dodavši mu novu seriju fotografija, ali i nove vizualne elemente: fotografske crteže, nove kolaže i foto-objekte, pridavši tako ranijem filmskom ugođaju jednu novu dimenziju. Onu slobodnoga širenja u prostoru i vremenu, pri čemu se sjećanja transgresijski međusobno prevlače i miješaju, a vizualni podražaji prodiru u podsvijest, budeći sinapse i aktivirajući različite razine osjetila, ali i različite misaone i imaginativne procese. Čineći time vizualnu naraciju slojevitijom i višeznačnijom. Projekt je zbog svega toga sad postao kompleksniji, ali i izazovniji, prerastavši – preimenovan u Nona, u dugoročni, inspirativni ‘work in progress’. U njemu je i dalje temeljni koncept priča o baki, koja se isprepliće s pričom o rukama, ali uz taj osnovni ‘lajtmotiv’ iščitava se i niz popratnih detalja i problemskih diskursa – od balansiranja odnosa intimnoga i javnoga, do otvaranja pitanja obiteljskoga i društveno angažiranoga, gdje se kod ovoga potonjega (…) apostrofira problematiku s kojom se danas susreću ljudi treće životne dobi. Ono, međutim, što je u najnovijim radovima najuočljivije je autoričin slobodan, suvremeni pristup, koji je u nje u suglasju sa suvremenim tendencijama ne samo u fotografiji, nego u suvremenoj umjetnosti uopće.”
Ana Mihalić rođena je 1987. godine u Zagrebu. Završila je dodiplomski studij snimanja i diplomski studij fotografije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, kao prva magistrica umjetničke fotografije u Hrvatskoj. Nekoliko njezinih serija fotografija uvršteno je u funduse Muzeja grada Zagreba i Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu. Bila je finalistica fotografskog natječaja Photodays i osvojila nekoliko nagrada na natjecanjima “Young, Creative, Chevrolet”, kao i na “Modnom ormaru”. Održala je predavanje pod nazivom “Tu i tamo” na međunarodnom kongresu “Europa za svakoga: premostimo jaz!” u Goethe-Institutu u Zagrebu 2014. godine. Umjetničke fotografije izlaže od 2009. godine. Do sada je realizirala desetak samostalnih izložbi (u Zagrebu, Varaždinu, Osijeku, Samoboru i Sarajevu) te sudjelovala na više od dvadeset skupnih žiriranih izložbi. Članica je HDLU-a od 2014., a ULUPUH-a od 2015. Od lipnja 2019. godine živi u Švedskoj.
Izložba/projekt Nona moći će se razgledati u Galeriji Batana u Rovinj do 10. rujna, a može se pogledati u radno vrijeme galerije, svakim danom (uključujući subotu i nedjelju) od 10.30 do 12.30 te od 19.30 do 22 h. Ulaz je slobodan.
