Novosti

Izreži i zalijepi – kolaži Inke Švertasek i Nade Vrkljan-Križić

 

3. 5. – 5. 6. 2021. 

 

 

Fotografije: Marko Ercegović

 

Dvije žene u istom gradu, u isto vrijeme. Nagnute nad svojim radovima u neko doba dana ili večeri, kad je sve ostalo već obavljeno. Gotovo posve sigurno nikad se nisu upoznale. Nakon 60-ak godina, njihovi kolaži susreću se po prvi put na zidovima galerije Spot i tako ostvaruju pomak u razumijevanju prirode ovog umjetničkog medija te feminističke pozicije koju je moguće prepoznati u kompozicijama.

Nada Vrkljan-Križić (1940. – 2012.), povjesničarka umjetnosti i romanistica, i Inka Švertasek (1920. – 2014.), samouka umjetnica, šezdesetih godina 20. stoljeća stvorile su niz intrigantnih kolaža. Ured za fotografiju prikazuje odabir iz njihovih opusa, nastojeći rasvijetliti pozicije žena u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti i eksperimentima u području fotografije. Inkini su kolaži otkriveni relativno nedavno i izlažu se po prvi put, dok je nekoliko Nadinih bilo prikazano u sklopu izložbe Nadrealizam i hrvatska likovna umjetnost u izboru Igora Zidića 1972. godine. Kolaži dviju autorica nastali su izvan uobičajenih obrazaca, najčešće u kućnim uvjetima, limitirani su vremenom i drugim okolnostima. U odabiru vizualnog materijala koji su umjetnice koristile vidi se sklonost teatralizaciji i scenografskim idejama (Švertasek), kao i svjesnom promišljanju političkog, društvenog i intimnog trenutka (Vrkljan-Križić). Riječ je o fotomontažama i kolažima u području podsvjesnog, aluzijama o kojima je pisao niz zapaženih nadrealističkih teoretičara i autora (Eluard, Bataille), sve do psihoanalitičara i suvremenih teoretičara/teoretičarki, koji ovu vrstu radova smještavaju, uz ostalo, među feminističke ženske strategije.

Iako je kolaž po svojim karakteristikama podvrgnut fragmentaciji, oba ciklusa svjedoče o visokoj razini svijesti i kontinuitetu likovnih ideja koje su autorice razvijale kroz vrijeme. Nastojeći pridonijeti raspravi o ulozi kolaža u feminističkoj umjetnosti, postmodernizmu, kao i o tvrdnjama da je riječ o svojevrsnoj “opozicijskoj” praksi u kojoj počivaju brojne naznake i komentari političke i društvene stvarnosti, ovom izložbom ukazujemo na nerijetko usamljene pozicije autorica, čiji radovi se otkrivaju postupno i sa znatnim vremenskim odmakom.

This post is also available in: English