Kvartovski objektiv u gostima
Pozivamo vas na događanja u sklopu projekta Kvartovski objektiv 2022.:
- Željko Krčadinac i Mladen Klemenčić – Ilica 201 postav izložbi na dvije lokacije, u prostoru Vinogradske bolnice – predvorje ambulante za urologiju (Vinogradska 29) i Knjižnici Vladimir Nazor (Vodovodna 13)
- Pop-up izložbu polaznika radionice Črnomerec kroz rupicu: Kako graditi vizualne narative upotrebom self-made pinhole kamere, Galerija Spot (Čanićeva 6)
- Razgovor o inicijativi Grupe TOK, predstavljene prije 50 godina u sklopu sekcije “Prijedlog” 7. zagrebačkog salona, Galerija Spot (Čanićeva 6)
U Ilici, na uglu s Ulicom Željka Maričića, na kućnom broju 201 danas se nalazi masivna ugaona četverokatnica s podzemnom garažom, u prizemlju koje je veliko samoposluživanje trgovačkog lanca Lidl. Sve do 2018. na tom kućnom broju, okrenute prema ulici, bile su dvije stare prizemnice. Kolni ulaz između njih vodio je u dvorište oko kojeg je bilo nekoliko prizemnih i niskih jednokatnih objekata. Navedeni sklop kuća, zajedno s pripadajućim dvorištem, bio je najstariji očuvani dio iz razdoblja prvotne izgradnje Ilice u drugoj polovici 19. stoljeća, kada je taj dio najdulje zagrebačke ulice nazivan Gornjom Ilicom.
U to vrijeme, dok je još bila prašnjava cesta sa zemljanom podlogom, Ilica je završavala kod potoka Črnomerca. Od 1891. njome je prometovao tramvaj na konjsku vuču, a tramvajska pruga završavala je kod Vodovodne ulice. Nakon izgradnje pivovare i triju vojarni (Domobranska vojarna, danas Hrvatsko katoličko sveučilište; Vozarska vojarna, danas Općinski kazneni sud; Topnička vojarna, danas vojno učilište), tramvajska pruga je 1911. elektrificirana i produljena do okretišta uz potok Črnomerec. Tvrdom podlogom, tj. kamenim kockama, prekrivena je prvi put 1928. Postupno, tijekom cijelog 20. stoljeća, pa i na početku 21. stoljeća, na mjestu starih, niskih i skromnih kuća postupno su nicale modernije višekatne stambene zgrade, stapajući se u kompaktne stambene blokove kakvi danas okružuju Ilicu. Naposljetku, prizemnice na kućnom broju 201 preostale su kao zadnji živi spomenici njezina nekadašnjeg izgleda.
Zbog dugotrajne zapuštenosti i neodržavanja stari prizemni objekti Ilice 201 dulje su vrijeme bili u ruševnom stanju, no da su deset ili dvadeset godina ranije postali predmetom javnoga interesa, možda im se vijek trajanja mogao produljiti. No i u takvom, ruševnom stanju Ilica 201 svejedno je prolaznike podsjećala na prvotni izgled cijele ulice, a moglo ju se zamisliti i kao nekoć idilično susjedstvo u kojem se odvijao svakodnevni život starih Zagrepčana. Spomenuti građevinski sklop, tako različit od okolnog dijela Ilice, zapeo je za oko dvojice potpisnika ove izložbe. Sluteći skori nestanak, svaki smo za sebe, neovisno jedan od drugog, fotoaparatima bilježili zadnje godine postojanja stare Ilice 201, njezino rušenje, a potom i izgradnju novog objekta. Izbor iz zabilježenog predstavljamo ovom izložbom.
U želji da sačuvamo fotografsku i drugu dokumentaciju o promjenama na Črnomercu, pozivamo nekadašnje susjede ili bilo koga drugog tko je u posjedu fotografija kućica i/ili ljudi iz tog „idiličnog“ doba prije rušenja, da se javi Uredu za fotografiju.
Črnomerec kroz rupicu: Kako graditi vizualne narative upotrebom self-made pinhole kamere
Radionica je održana u rujnu ove godine, a bila je fokusirana na najstariju tehniku prenošenja trodimenzionalnog svijeta u dvodimenzionalnu reprodukciju putem kamere obscure – materijaliziranog prostora naše percepcije – i njezine umanjene upotrebne varijacije – pinhole kamere koju su sudionici sami kreirali. Pinhole kamera oduvijek je povezivala raznolike svjetove koji se susreću u vizualizacijama. Spajala je znanost i umjetnost, fotografiju i slikarstvo, a danas spaja digitalni i analogni svijet dvodimenzionalne reprodukcije nama vidljivog svijeta.
Razgovor o “Pozdravu iz Zagreba” Grupe TOK
Inicijativa Grupe TOK “Pozdrav iz Zagreba” bila je prikazana prije 50 godina u sklopu sekcije “Prijedlog” 7. zagrebačkog salona. Na tragu ideje grupe autora (Dubravko Budić, Vladimir Gudac, Davor Lončarić, Ivan Šimunović, Gustav Zechel i Darko Zubčević) razmišljamo o razglednici koja bi za pedesetak godina zainteresiranima mogla prenijeti podatke o Črnomercu kao mjestu koje prolazi kroz povijesne, kulturološke, političke i druge promjene, a koje se očituju u njegovom izgledu i načinu raspolaganja javnim prostorom. U želji da stanovnike potaknemo ne samo da konzumiraju nego i da svojim sudjelovanjem modificiraju sadržaje kojima se bavimo, u razgovoru Darka Šimičića i Sandre Križić Roban podsjetit ćemo na manifestaciju iz koje je moguće mnogo toga naučiti, djelomično usvojiti, pa i prenijeti budućim naraštajima. Naglasak je na gradaciji prostora koji se ne poima samo kao vanjski, a kojim se svi u nekom trenutku krećemo, nego i kao unutarnji, onaj koji je dostupan ljudima s posebnim interesom, vođenima znatiželjom. Što nastaje a što gubimo u tom spoju vanjskog i unutrašnjeg? Postoje li i danas dihotomije javno – intimno, otvoreno – zatvoreno, i što se u konačnici dogodilo promjenom konteksta o čemu govore fotografije Klemenčića i Krčadinca, posvećene Ilici 201?
Izložba je realizirana u suradnji s Knjižnicom Vladimira Nazora i prostorom za medicinu i umjetnost Ligatura.
Izložbu u Vinogradskoj bolnici moguće je vidjeti u radno vrijeme ambulante, a izložbu u Knjižnici Vladimira Nazora možete pogledati od ponedjeljka do petka od 8 do 20 sati i subotom od 8 do 14 sati.