“Vrtni grad” Ane Opalić u Botaničaru
Izložba fotografske serije Vrtni grad Ane Opalić otvara se u ponedjeljak, 9. rujna u 19 sati u zagrebačkom baru Botaničar. Izložba će se moći razledati do 29. rujna.
O ovoj seriji u popratnom tekstu Helena Puhara ističe:
“Serija fotografija Ane Opalić posvećena dubrovačkim vrtovima prikazuje isječke različitih gradskih đardina, tog fenomena dubrovačke arhitekture kojeg pratimo još od renesansnog doba, a mišljeni su kao idealizirani svjetovi prirode u kojima se ogleda duhovna (i materijalna) kultura življenja. I, kako bi tema možda nalagala, a zainteresirani promatrač očekivao, ove fotografije ipak nisu nostalgično opijelo nekad uzvišenijim i kontemplativnijim oblicima života.
Nema u Aninim fotografijama moraliziranja niti nastojanja da se prikaže grandioznost prošlog. Upravo suprotno. Ono što nas zaokuplja pri prvom pogledu na ovaj fotografski niz je spontanost trenutka. Isprepleteni život raznorodnih vrsta i predmeta, kroz filigranski iskonstruiran i zabilježen kadar, tvori vlastiti svijet, izvan kategorija prošlosti i budućnosti. Fotografske pačetvorine na kojima su zelene površine vrtnog raslinja, ploha zida ili neki drugi element arhitekture, odbačeni lonac, bilo što, poligon su za prikazivanje svjetlosnih efekata. I upravo su ta zasjenjenja i svjetlosni proboji glavni motivi fotografije. Kamera kao da prvenstveno bilježi uzorke svjetla i sjene iza kojih ili, zbog kojih, onda ‘vidimo’ sliku. I to kakvu sliku! Posebno je organiziran kadar fotografije. Uočavamo jukstapoziciju bambusovih stabljika, kamenih stupova, granja, lišća, svakodnevnih uporabnih ili odbačenih predmeta, gradacije boja i volumena. Prizor je vječan, ali nema ničeg ‘uhvatljivog’. Nema granica, ali ni želje da ikakav znak tražimo izvan prikaza. Sve je tu unutar kadra, cijeli svijet, mikro pejzaž koji se događa u trenutku loma i odbljeska svjetla. Ipak, nekoliko je fotografija koje izlaze iz tih okvira. Napuštaju prostor ‘tamo’ i zaposjedaju prostor ‘ovdje’. Na njima je lik djevojčice, poneka mačka, pas, osušena grana palme, bicikl… I one koje se jednostavno razgolićuju otkrivši nam svoje pozicije u odnosu na glavnu jezgru te stukture koje su sastavni dio, u odnosu na Grad. Na tim fotografijama nam subjekt, ta živa ili neživa materija, na trenutak osvještava i samu fizičnost fotografkinje, kao i njenu gestu, za razliku od pejzažnih fragmenata, gdje je ona neprimjetna, ali prisutna.
Ana Opalić virtuozno, u izabranom fragmentu prostora ili detalju, komprimira složene arhitektonsko-hortikulturalne elemente, obiteljska nasljeđa, naslage vremena i realnost suvremenog i postavlja ih na razinu neopterećujućih simbola. Fotografije kao da su parafraza crtice iz eseja Yukia Mishime u kojem piše o carskom vrtu Sento u Kyotu:
‘(…) Idealni vrt, istodobno dok je to beskrajan vrt, neomeđen vrt, mora biti vrt stalno u letu. Vrt koji uvijek izmiče našem posjedovanju i stalno bježi u daljinu, vrt što odlijeće poput leptira pošto je samo na časak bacio sjenu, no ipak vrt kojem je posjedovanje nepromjenljivo osigurano – što je takav vrt?
Život je samo kratak odsječak vremena; vrt postaje vječnim. Pa ipak, vrt je samo kratak odsječak vremena, a život postaje vječnim.’
Udruga Placa svojim projektom Vrtni grad na inovativne i nešto drugačije načine nastoji skrenuti pozornost na vrijednost i osjetljivost tog naročitog tipa urbanizma, kao i pojedinačnih vrtnih sklopova, ovog puta angažirajući fotografkinju Anu Opalić. Utoliko, za zagrebačku prezentaciju projekta nema boljeg mjesta od Galerije Botaničar.”
Serija fotografija dio je projekta Dubrovački vrtni grad udruge PLACA – kolektiva za istraživanja o prostoru. Riječ je o projektu istraživanja i revalorizacije specifičnog i iznimno vitalnog tipa urbanizma, nastalog dugotrajnom evolucijom zapadnih gradskih predgrađa (Pila, Konala i Boninova), kao vrtnog kontrapunkta gustom urbanizmu grada unutar zidina, nastao kao razrada jednog od projekata nastalih u sklopu kandidature Dubrovnika za EPK 2020.