Novosti

Gost urednik: Jasenko Rasol – Razgovor s Mariom Pućićem

Gost urednik nova je koncepcija na portalu Suvremena hrvatska fotografija. U narednoj seriji razgovora i tekstova, gosti urednici predstavljat će autore ili serije fotografija prema vlastitom odabiru.

Jasenko Rasol predstavlja Maria Pućića kroz seriju No monuments while traveling.

 

1 (69)

 

Jasenko Rasol: Što te privuklo fotografiji?

Mario Pućić: Fotografijom sam se počeo baviti dosta kasno i, zapravo, slučajno. Ali to je nekako bila i logična zamjena za dotadašnje crtkaranje po bilježnicama. Tada sam shvatio da se fotografija može promatrati kao umjetnost, a i to da su tuđe fotografije mnogo kvalitetnije od mojih loših pokušaja, što me djelomično frustriralo i natjeralo da se time nastavim baviti.

Jasenko Rasol: Kako vidiš svoje bavljenje fotografijom u odnosu na svoj snimateljski rad?

Mario Pućić: Nedugo nakon upisa na Akademiju i upoznavanja kolega postaje mi jasno da nemam disciplinu potrebnu za profesionalno bavljenje fotografijom. Tu primarno mislim na provođenje vremena na mejlu. Snimanju me privuklo to što volim kolektivni rad, a entuzijazam ekipe je svakako dodatna motivacija. Snimateljski rad mi, ovisno o projektu i redatelju, omogućava autorski i kreativni pristup, dok iz fotografije nastojim izvući samo onaj dio koji me zadovoljava i opušta.

Jasenko Rasol: Gledajući tvoje fotografije zaključujem da je svaka pojedinačno zaokružena, zasebna cjelina koja može, ali i ne mora biti dio nekog ciklusa ili veće serije. U vrijeme kada dominantna fotografska struja inzistira na ciklusima kako bi što sveobuhvatnije i podrobnije artikulirali neku temu, tvoj pristup čini se „slobodan‟ od tekstualnih definicija ili onog što se šarmantno naziva „artist-statementa‟.

Čak mi se čini da je tvoj postupak u duhu fotografije koja je njegovana prije dominacije koncepata, ciklusa i serija u kojima je katkad vidljiva disproporcija između tekstualnog dijela i fotografija samih, pa tako one postaju popratni materijal, ilustracija tekstualnog, nego možebitno vizualno objašnjenje… Tako u tom ponekad nesretnom braku teksta i fotografije dolazi do banalizacije rada ili simplifikacije ideja i asocijacija. Kako gledaš na taj fenomen? Je li to uopće bitno ili naprosto radiš po nekom svom unutrašnjem uvjerenju bez potrebe da uvijek sve verbalno objasniš i determiniraš, da budeš samom sebi kustos?

(Više…)

 

1 (44)