Mladen Stilinović in memoriam

Mladen Stilinović (Beograd, 10. 4. 1947. – Pula, 18. 7. 2016.) umjetničkom radu prilazio je ne zamarajući se pitanjima medija. Njegovi radovi nose auru siromaštva i često su bili realizirani u neuglednim materijalima ili uključuju posve obične predmete: tekstil, kuhinjsko posuđe, bilježnice, komade kartona, obične listove papira. Fotografije je znao preuzeti iz masovih medija, kupovao ih je na buvljacima ili ih je snimao jednostavnim automatskim fotoparatom (on sam, ili njegov brat, ili njegova supruga Branka Stipančić). U kombinaciji s drugim elementima, uglavnom tekstom ili crtežom, Stilinovićeve fotografije u službi su artikuliranja velikih tema poput političke ideologije, ideologije umjetnosti, manipulacije jezikom, pozicije moći, ekonomije i novca, kao i ikoničkog nasljeđa umjetnosti te prolaznosti svakodnevnih prizora.

Stilinović je bio pozoran promatrač; izravno se referirao na viđenu i intelektualno procesiranu stvarnost. U svom okruženju uočavao je tragove društvenih podjela, nejednakosti, političkog djelovanja, suočavajući se s ograničenjima i nerazumijevanjem na koje je reagirao znanjem, istraživanjem i često humorom. Parole i ideološki intonirane poruke pretvarao je u ono što Groys naziva ‘nultim porukama’.

Tijekom godina Stilinović je razvio osobnu strategiju socijalne dokumentarnosti. Fotografije koje je snimio i koristio u sklopu svoje složene i dugotrajne prakse ostaju nam kao svjedočanstvo pozicije autora koji je viđeno učinio ponovno vidljivim, ili vidljivim na drugačiji način. Njegova fotografija ‘izmiče’ ustaljenim prepostavkama o mediju i njegovoj ulozi; ona je zaodjevena humorom, svjedoči o potrošenosti. Omogućila mu je da djeluje ‘izvan gomile’, da se buni, da bude dio njegova jedinstvenog govora.