Najljepše mjesto na svijetu – Marija Borovičkić o izložbi suvremene slovenske fotografije
Suvremena slovenska fotografija ili barem selektirani fragment onoga što ona obuhvaća i dotiče predstavljen je domaćoj publici još jednom izložbom Hrvatskog fotosaveza, ovoga puta održanom u Klovićevim dvorima. Kustosica Sandra Križić Roban pomiče fokus s domaće umjetničke scene na susjednu, slovensku, uspostavljajući među ostalim suradnju s Galerijom Fotografija iz Ljubljane te kustosicom i voditeljicom galerije Barbarom Čeferin.
Tanja Lažetić: Devet bazena iza razbijenog stakla
U uvodniku popratne publikacije kustosica naglašava ideju i značenje arbitraže koja u kontekstu Slovenije poprima više uslojenih značenja; ona politička i teritorijalna, svakodnevna kojom pokazujemo odnos i zanimanje za drugoga ili pak ona umjetnička, kustoska, kojom probiremo, izdvajamo, definiramo i pregovaramo sami sa sobom i drugima. Utoliko je i sama izložba predstavljena kao pokušaj dijalogiziranja i odmicanja od politički ili stereotipno uvjetovanih konfliktnih zona dviju susjednih država.
U nemogućnosti podvlačenja zajedničkog nazivnika heterogenoj fotografskoj sceni Slovenije, koncept izložbe naslonio se na neke aktualne agende i rubne dijelove dviju zemalja, na poziciju „nas“ koji tumačimo i vrednujemo „njih“. Upravo naziv Najljepše mjesto na svijetu pritom predstavlja autoironično pozicioniranje kustosa koji valorizira, kao i pojam fotografije koju se nastoji značenjski sugerirati kao razgovornu a ne konfliktnu zonu. Na taj način formalna i početna pozicija i konceptualizacija izložbe želi moralno oponirati oblicima fizičkih i mentalnih ograđivanja.