Pročitajte nove tekstove!

Kako iz suvremene “poplave fotografija”, a na temelju razmišljanja Susan Sontag, ekologijom slike ponovno doći do afekta, te kako je na temelju djela Rolanda Barthesa, moguće govoriti o fotografiji kao studiji konteksta, piše Dario Vuger.

Leonida Kovač piše o interdisciplinarnom istraživanju Fotokemike fotografa Silvestra Kolbasa. Vođena rečenicom iz Sebaldovog romana Austerlitz, autorica kroz simbolično nastajanje sjena zbilje iz ničega progovara ne samo o sjećanjima koje fotografija omogućuje, nego i o nizu društvenih i političkih promjena i odluka koje se reflektiraju na pojedinačne i kolektivne identitete.

Nika Petković razgovarala je s mladom umjetnicom Katarinom Juričić o novim radovima i izložbama, fotografskom obrazovanju te stranoj i domaćoj fotografskoj sceni.

 

Fragmenti ekologije slika – Susan Sontag

Dario Vuger

 

 

“U zaključnim poglavljima spomenute zbirke Sontag nam predlaže stoga, tek u naznaci, jednu ideju ekologije slike kao okvira u kojem bi se trebao smjestiti odgovor na mnoštvo otvorenih problema i paradoksa slike u doba potpuno vizualne kulture. Ekologija slike implicira studij slika u proširenom području svakodnevnog života te u svim segmentima društva kao živućeg organizma. Na taj način, predložena ekologija prefigurira pojavu znanstvene discipline vizualnih studija početkom dvadeset prvog stoljeća”.
VIŠE

 

(Auto)portret iščezavajućeg pamćenja

Leonida Kovač

 

 

“Umjetnički projekt Fotokemika razvija se u simultanosti nekoliko raznorodnih istraživačkih postupaka. Tijekom arhivskog istraživanja Silvestar Kolbas pronalazi dokumente o ‘rođenju, životu i smrti’ tvornice, među njima i fotografije radnog procesa snimljene u razdoblju između 1950ih i 1980ih godina, što koincidira s dekadama njegovog rođenja i završetka studija snimanja. Paralelno s tim istraživanjem on obavlja arheološko rekognosciranje napuštenih i devastiranih proizvodnih pogona u Samoboru koje pritom portretira različitim analognim i digitalnim kamerama”.
VIŠE

 

O imaginarnim aspektima stvarnosti

S Katarinom Juričić razgovarala je Nika Petković.

 

 

“Kroz moju praksu proteže se nepresušna znatiželja i potraga za novim formama fotografije. Svaki novi rad prilika je za isprobavanjem još neistraženih tehnika i materijala. U samom procesu nastanka isprepliću se analogne i digitalne metode stvaranja i obrade fotografija, ne bi li time vizualizirala imaginarne aspekte stvarnosti. Sve ono što je zapravo nemoguće fotografijom zabilježiti, kao što su sjećanja, emocije, vizije, halucinacije”.
VIŠE

 

Prije ulaska u svijetlu komoru- Roland Barthes

Dario Vuger

 

 

“Između tih dvaju polova, između doslovnog i preuveličanog, leže fotografije bez upečatljive dvosmislenosti, fotografije koje su fotografi i gledatelji ‘napravili čistim znakovima, propuštajući da tim znakovima pridaju barem […] odgođenost otežane proničnosti’. Fotografiji pristaje stoga posebno, ne da naprosto označava događaj, nego da mu svjedoči, da odgađa njegovu neposrednu dostupnost, da kasni, da se, naposljetku, pojavljuje u mirnom središtu sreće iz kojeg ju sagledavamo, da – takoreći – o veličini i prodornosti vala svjedoči najbolje jedno sablasno mirno more”.
VIŠE