Na ovogodišnjem natječaju za nagradu “Ivan Kožarić” koju već četvrtu godinu zaredom dodjeljuje Muzej suvremene umjetnosti Zagreb za poticanje stvaralaštva mladih umjetnica i umjetnika, fotografkinja Sanja Merćep osvojila je Drugu nagradu za rad Obala (2021.–2023.).
Rad je otkupljen za fundus MSU-a uz još dva rada, odabrana od pristiglih prijava 57 autorica i autora do 35 godina starosti. Stručno povjerenstvo činile su predsjednica žirija, viša kustosica MSU-a i voditeljica Atelijera Kožarić Radmila Iva Janković, kustosica MSU-a Renata Filčić i multimedijska umjetnica Tanja Dabo.
Više o nagrađenim autoricama i autorima potražite ovdje. Natječaj je proveden uz podršku Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba i Muzeja suvremene umjetnosti.
Iz ciklusa fotografija “Obala”, 2021.–2023.
Obala je serija od 21 digitalne fotografije o kojoj autorica navodi sljedeće:
“Hrvatska obala obično se opisuje jednodimenzionalnim frazama koje obećavaju prekrasne plaže, sunčano vrijeme i kristalno čisto more, a najčešće se prikazuje jednako jednodimenzionalnim, visoko estetiziranim fotografijama, na kojima se pretapaju različite nijanse nebeskog i morskog plavetnila, u kombinaciji sa sunčanim šljunčanim i pješčanim plažama, s povremenim varijacijama na temu antičkih građevina, srednjovjekovnih zidina ili strmih litica.
To je pogled kojeg ne zanima stvarni život koji se odvija na toj obali, pogled u potpunosti podređen turističkoj eksploataciji. On je zapravo već stoput viđen, predvidiv i reducirajući, pogled kojem je svejedno tko ga i kako gleda. Jer taj pogled zanima isključivo povećanje broja turista i noćenja, dok iza njega ostaju skrivene sve složenosti i zanimljivosti koje čine stvarno bogatstvo obale.
U ovoj me seriji zanimalo istražiti upravo te, naizgled nezanimljive slojeve života na obali, koji se nikada ne nalaze u prvom planu, već egzistiraju mimo reklamnih panoa i Instagram reelova sunčanih otočkih plaža i gradskih panorama ‘od kojih zastaje dah’. Zanimalo me provjeriti što sve obala može biti, ako ju pogledamo iz malo drugačije perspektive, ako i njoj i sebi dopustimo da predahnemo između dvije sezone, dvije navale turista, ako se zajedno zaigramo u potrazi za njezinim maštovitijim značenjima. Ove fotografije tako, pomalo paradoksalno, zapravo prikazuju nostalgiju za nekim vremenom koje možda nikada nije ni postojalo, u kojemu se jedan uz drugog nalaze kadrovi začuđujuće ljepote, tihog humora i preplavljujuće usamljenosti. Ponekad vrlo direktne, ponekad istovremeno metaforičke, fotografije su većinom nastajale izvan sezone, tijekom mojih putovanja, od Istre i Kvarnera preko Cresa, Raba, Dugog otoka i Brača, do Primoštena, Starigrada i Brela.
Ljudska prisutnost na njima je ponekad jasno vidljiva, a ponekad se samo može naslutiti u začudnim kompozicijama detalja ili jednako začudnim građevinskim intervencijama. Ali ono što ih u svakom slučaju povezuje jest otpor dosadi, predanost borbi protiv stereotipnih pogleda s početka ovog teksta te vjera u mogućnost imaginacije neke drugačije obale”.
Sanja Merćep (Zagreb, 1989.) studentica je 2. godine diplomskog studija fotografije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Prethodno je diplomirala na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, a potom niz godina radila u oglašivačkoj industriji. To iskustvo oblikovalo je i njezin umjetnički interes usmjeravajući ga prema istraživanju tema kao što su komercijalizacija javnog prostora i prikazivanje skrivenih dimenzija suvremenog života. Do sada je održala dvije samostalne izložbe (Galerija Otok – ARL, Galerija f8 – ADU). Autorica je kratkog filma Skoro smo se čule.
