Tanja Deman
Iako Tanja Deman svojim foto-kolažima problematizira dihotomiju konstruiranog / izgrađenog i prirode, često suprotstavljajući racionalnu raspodjelu, linearnost, simetričnost i funkcionalost organskom, bujnom i slobodno raspoređenom, ona zapravo sustavno radi na pomirenju različitosti, na omekšavanju granica prostora. Sve je baš tamo gdje bi trebalo biti u tim pažljivo konstruiranim paralelnim svjetovima ispražnjenim od boja, a ponekad i od ljudi, ali ispunjenim najrazličitijim razinama osvjetljenja i mogućnostima iščitavanja. Tanja Deman stvara nepostojeće ambijente, amalgame specifične atmosfere, koja, prema njenim riječima i jest polazna točka ovih radova. Autoričine vlastite mentalne slike netom doživljenih ili memoriranih prostora koje se u određenom trenutku nametnu kao fokus istraživanja, mijenjaju se i kombiniraju u dugotrajnom usamljeničkom procesu stvaranja foto-kolaža u kojem se mogućnosti modernih tehnologija kombiniraju s intuicijom i imaginacijom. Tanja Deman, po obrazovanju akademska kiparica, inicira promatranje foto-kolaža na barem dvije razine, percepciji koja ne traži odgovore i računa s emocionalnim angažmanom i racionalnoj dekonstrukciji prikaza u kojoj se postavljaju pitanja što gledamo i o čemu je zapravo riječ?
Tanja Deman, Screening (Kolektivni narativi)
Za seriju Kolektivni narativi (2013), sama autorica pojašnjava da je bila zainteresirana za različite vrste gledateljstva i arhitektonske ambijente u kojima se oni odigravaju te da je osobito zaintrigirana činom rituala u kojem se velika grupa ljudi skuplja i dijeli zajedničko iskustvo.
U toj seriji često smo suočeni s neobičnim inverzijama i dramatičnim pomacima u načinu doživljavanja ambijenta: u klasičnoj amfiteatralnoj dvorani dominira scenski osvjetljena gusta i razgranata nakupina kristala najrazličitijih oblika, nogometni stadion «ugošćuje» brdo pijeska koje priziva asocijacije na kataklizme i situacije iz SF filmova i filmova katastrofe, središnji dio igrališta rastvara se i otkriva pogled na kamene nakupine, nalik špiljskim formacijama, a na bini kazališta otvara se vanjski prostor guste šume. Dramatika foto-kolaža iz serije Kolektivni narativi povećava se s dimenzijama i uobičajenom namjenom uključenog ambijenta te se neki foto-kolaži iz serije izdvajaju po svom liričnijem, mirnijem naboju.
Omekšavanje granica prostora – Rozana Vojvoda o radu Tanje Deman